Dvegrajci

Nove i zanimljive informacije, kao i “Dvegrajski zbornik” predstavljeni su na ovogodišnjem znanstvenom skupu u Kanfanaru.

“Crtice iz povijesti Kanfanarštine” ovogodišnji je naziv znanstvenog skupa koji je u petak održan u kanfanarskom Domu mladih. Iako sam naziv implicira na nešto kraće forme, Mario Sošić, jedan od govornika na skupu, istaknuo je da se radi o nečemu daleko većem i opsežnijem.

Govornici ovoga skupa pred punom su dvoranom to i dokazali. Samome je skupu prethodilo predstavljanje četvrtog broja “Dvegrajskog zbornika”, zbornika radova koji predstavlja pisani trag znanstvenih istraživanja dijelom iznesenih i na skupu.

Izvorni radovi

“Dvegrajski zbornik” predstavili su recenzenti Slaven Bertoša i Mario Sošić, te njegov glavni urednik Marko Jelenić. Recenzent i profesor Slaven Bertoša ukratko je rekao nešto o samome sadržaju, pa tako saznajemo kako se četvrti svezak zbornika sastoji od 14 priloga devetero autora s obzirom na to da je nekoliko autora napisalo više tekstova. Autori, čije tekstove pronalazimo u zborniku, jesu Anton Meden, Milena Joksimović i Darko Komšo, Jakov Jelinčić, Slaven Bertoša, Marko Jelenić, Iva Kolić, Josip Orbanić i Fulvio Madotto. Također, zbornik se sastoji od osam izvornih znanstvenih i šest stručnih priloga. Kao i kod prethodnih brojeva, i u ovome je naglašen interdisciplinarni pristup. Naime, riječ je o znanstvenicima i stručnjacima različitih profila koji proučavaju ovaj dio Istre s različitih aspekata.

Kao recenzent, Slaven Bertoša naglasio je da su svi članci u zborniku stilski jasni, čitljivi, pregledni i izloženi logičkim redoslijedom, te dodao “s obzirom na to da se radi o četvrtom svesku možemo konstatirati da zbornik predstavlja jednu tradiciju u kanfanarskom izdavaštvu. Kanfanarština, ne samo zbog Dvigrada koji je u vrijeme dok je postojao bio jedno od najvažnijih naselja u Istri nego i zbog druge vrlo bogate kulturne baštine, je jedan dosta zahtjevan, ali i zahvalan kraj za različite istraživače. S obzirom na tu činjenicu, važno je da postoji redoviti znanstveni skup na kojemu istraživači koji se bave ovim područjem mogu predstaviti svoja istraživanja, a onda je isto tako važno da ono o čemu se govori na skupu bude i zabilježeno u zborniku kao pisani spomen”. Mario Sošić kao recenzent naglasio je relevantnost ovog zbornika.

Nije specijaliziran

Smatra da je jedna od bitnih značajki zbornika to što se bavi širom tematikom, nije specijaliziran, a apelira na to da se teme još više prošire i to na, primjerice, gospodarstvo, ekonomiju i turizam.

Glavni urednik zbornika, Marko Jelenić smatra da je važnost zbornika neosporna. Navodi kako, osim što se upoznaje povijest, ona se istovremeno i piše jer je zbornik zapravo pisani trag kojega ostavljamo sljedećim generacijama u nasljeđe. Jelenić je time zaključio predstavljanje zbornika čiji su besplatan primjerak na kraju skupa dobili svi prisutni.

Stipan Trogrlić, s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, na skupu je govorio o trima kanfanarskim međuratnim župnicima, Nikoli Šutiću, Alojziju Andretiću i Marcu Zelcu. Predstavio je njihova oprečna mišljenja i drugačije stavove prema talijanskoj vlasti u razdoblju od 1919. do 1943. godine.

Nakon njega, Anton Meden govorio je o temi koju čitatelji mogu pronaći i u zborniku, točnije o krštenoj djeci nepoznatih roditelja, nepoznatog oca i ona nezakonita u kanfanarskoj župi krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Prva u kronološkome nizu matične knjige kanfanarske župe koja je krštena i upisana bez poznatog oca jest Katarina, krštena 1681. godine, dok je 1717. krštena Margarita, kojoj su nepoznata oba roditelja, a 1761. Maria, dijete nastalo u preljubu. Autor vjeruje kako su djeca bila ostavljena u noći, a smatra kako bi se taj fenomen trebao dodatno proučiti kako bi se saznale okolnosti zbog kojih su majke napuštale svoju djecu.

Sljedeću prezentaciju održao je Marko Jelenić iz Udruge Dvegrajci na temu “Kanfanar u dokumentima franciskanskog katastra”. Franciskanski katastar, navodi Jelenić, donosi podatke o svakodnevnome životu. Opisano stanje ukazuje na poljoprivredni karakter stanovništva, a najviše su uzgajali žitarice, vinovu lozu i krmno bilje. Stanje u kućama bilo je bijedno, sa samo jednom sobom, dok su kuće bile izgrađene od kamena bez stakala na prozorima i bez ikakvog namještaja. Stanovništvo se oblačilo po kranjskim običajima, što znači da su koristili grubu ovčju vunu.

Josip Šiklić, profesor u Gimnaziji i Strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu govorio je o demografskome razvoju Općine Kanfanar u razdoblju od 1857. do 2011. godine. Zaključio je kako se kretanje stanovništva odvijalo u dvije faze: prva, u kojoj je broj stanovnika rastao sve do 1931. godine, kada je Općina imala 3.014 stanovnika, a Kanfanar 1.286, nakon čega je uslijedila depopularizacija, odnosno druga faza. Prema popisu iz 2011. godine, prosječna starost u Općini Kanfanar iznosila je 43,5 godina.

Mario Sošić, na temelju dokumenata koje je pronašao kod svojih predaka, točnije na primjeru stanovnika iz Sošića, prikazao je kako su se koristile razne situacije i sredstva kako bi se “ugrabio” prostor, odnosno zemlja u vrijeme okupacije i oslobodilačke borbe.

Sanja Maružin, profesorica u Osnovnoj školi Vladimira Gortana u Žminju, pričala je o suvremenim demografskim promjenama na području Općine Kanfanar. Navodi kako se prema popisima 2001. i 2011. godine može zaključiti kako ipak postoji porast broja stanovnika i to u više od 50 posto naselja. Velika je razlika između jugozapadnog dijela koji gravitira prema Rovinju, pa je tako u tom podneblju najmanji koeficijent starosti i najveći porast broja stanovnika, dok je kod Prikodrage najviši koeficijent starosti, a broj stanovnika se smanjuje.

O Jakovlji

Josipa Marić pobliže je objasnila povijest poznate pučke fešte Jakovlje. Naime, od 1325. godine održavao se veliki sajam između komuna Dvigrada i Žminja, no, nakon što se ugasio život u Dvigradu, a crkva sv. Jakova srušila, sajam se preselio u Kanfanar da bi 50-ih godina bio ukinut od komunističke vlade. Zatim je 1989. osnovan Savez uzgajivača istarskog goveda, da bi dvije godine kasnije bila obnovljena i Jakovlja, a s njom i stari običaji.

Josip Orbanić za sam je kraj govorio o kartonskim karticama stanice Kanfanar, poznate kao karte tipa Edmondson, prema njihovom izumitelju. Pozvao je Branka Pamića koji se time bavi već godinama, da demonstrira kako su se te kartonske kartice prodavale, što je prisutnima bilo izuzetno zanimljivo, a svaki je od njih dobio svoju kartu za Jesenice, s datumom i suhim pečatom.

Na još jednome znanstvenom skupu u organizaciji Udruge Dvegrajci i Općine Kanfanar, dobili smo uvid u nove informacije povjesničara, saznali mnoge nepoznate činjenice, ali se i zabavili demonstracijom, te napustili Dom mladih s novim saznanjima, razmišljanjima, a znanstvenici s novim idejama kako produbiti iznesena istraživanja. (Napisala Aleta BRATTONI – Glas Istre)

“Uvijek si uz mene” naziv je knjige autorice Marije Sošić iz Sošići koja je, u izdanju Udruge za očuvanje i promociju naslijeđa Dvegrajci – Kanfanar netom predstavljena.

Autorica, inače priznata pjesnikinja, članica Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, nagrađena za svoje pjesništvo na čakavici i na standardu, utemeljiteljica Marijade – manifestacije koja okuplja devet književnica imena Marija iz raznih krajeva Istre, posvetila je knjigu svome pokojnom bratu Pavlu Modrušanu.

Kako je u predgovoru napisao mons. Vilim Grbac “život na rubu siromaštva i gladi, život u iščekivanju oca koji nikada nije došao, život s braćom i sestrama koje nastoji odgojiti hrabra majka, to je upravo njezin životni put. Sebe nikada ne doživljava kao žrtvu, već i u najtežim trenucima života, gledajući u raspelo, nastoji vidjeti zoru uskrsnuća, nade i vjere”.

Sošić u ovoj knjizi piše o svome bratu, njegovom životnom putu te prometnoj nesreći u kojoj je stradao kao vrlo mlad, a potom nizom pjesama nastoji dati novi smisao događajima iz svoga djetinjstva i mladosti, ali i stvarima s kojima se susretala tijekom života. To djelo je u biti posvećeno životnim događajima u obitelji i duhovnim pjesmama.

Knjiga počinje prisjećanjem na godine nakon Drugog svjetskog rata, te na oca koji se nikada nije vratio iz logora. Ostali su sami majka i devetero djece od tri do 14 godina. Autorica navodi i kako se odlučila za poziv učiteljice, kako je polazila škole unatoč teškoj materijalnoj situaciji u obitelji.

U ovoj knjizi nalazimo i brojne fotografije iz obiteljskog albuma, te autoričine stihove u znaku vjere, dobrote, ljubavi u širem smislu, dobročinstva. Pjesme su pisane čakavicom autoričina rodnoga kraja, ali i književnim standardom.

Sošić je do sada objavila knjige “Dajen ti ruoko”, “Čudesne niti”, “Pod lumbrijon”, “Šaka smiha”, “I grota ima srce”, “Vrata duše”, “Pridi va Žminj”, te slikovnice “Batun” i “Žveljarin”. (V. BEGIĆ – Glas Istre)

U punoj kanfanarskoj galeriji Malenica predstavljena knjiga Marka Jelenića “Kanfanar 1811.-1825. Demografska kretanja i svakodnevica u životu jedne župe”, koja je objavljena u izdanju Udruge Dvegrajci. Tom su prilikom o knjizi govorili recenzent dr. Slaven Bertoša, mr. Jakov Jelinčić te autor prof. Marko Jelenić.

Riječ je o knjizi koja predstavlja jedan potpuno novi  doprinos u poznavanju kanafanarske prošlosti, budući da  je do danas razdoblje koje Marko Jelenić obrađuje poglavito unutar znanstvene zajednice bilo slabo istraženo i većim dijelom nepoznato.

Prema riječima dr. Slavena Bertoše knjiga namijenjena znanstvenoj javnosti, ali  širem čitateljstvu obrađuje razdoblje koje dijeli 1811. i 1825. odnosno godine prijelaza Istre iz francuskih u habsburške ruke.

– U kratkim crtama knjiga daje pregled razvoja kanfanarskog područja, ali govori i o dosadašnjoj historiografskoj produkciji o ovome kraju. Unutar nje svoje mjesto našla su poglavlja o crkvenoj povijesti, osnutku škole, franciskanskom katastru, bilježničkim spisima, toponimiji, popisu stanovništva, a u drugom dijelu i demografska kretanja, rekao je dr. Slaven Bertoša, dok je mr. Jakov Jelinčić naglasio važnost rada na arhivskim vrelima i njihovu brojnost, te napomenuo da je autor u tom poslu pokazao veliku zrelost.

Sam autor Marko Jelenić, govorio je o metodologiji istraživanja i pisanja istaknuvši da se radi o minucioznoj rekonstrukciji mnogih segmenta svakodnevnog života na području Kanfanarštine.

– Razdoblje je to kada su značajnije oscilacije klimatskih prilika utjecale na urod, koji je bio puno slabiji nego uobičajeno. Agrarna kriza uzrokovana klimatskim neprilikama uvjetovala je tako krizu mortaliteta većih razmjera tijekom 1817., pa ponovno 1824. godine, rekao je između ostalog Jelenić, koji je iskoristio prigodu i da se svima koji su pomogli u realizaciji knjige zahvali, poglavito Davidu Medenu koji je izradio naslovnicu i Općini Kanfanar čijim je sredstvima knjiga tiskana. (N. ORLOVIĆ RADIĆ – Glas Istre)