Month: studeni 2004

Lopovi odnijeli kamnenu krunu

KANFANAR – Najmoćniji istarski srednjovjekovni grad Dvigrad, čije ime je nastalo od dvaju gradova blizanaca – Parentina i Moncastella – tiho umire još od 1631. godine kada su ga napustili Dvegrajci bježeći od kuge i malarije. Napustili su moćni grad i osnovali novo naselje Kanfanar u koji su prenijeli sve što su mogli donijeti iz ukletog grada, čak i propovjedaonicu iz monumentalne ranosrednjovjekovne dvigradske trobrodne crkve sv. Sofije, s reljefom svetice iz 14. stoljeća, koja u rukama drži dva grada, a danas je u kanfanarskoj Crkvi svetog Silvestra.

Raseljeno do Lima

Njihovim odlaskom počelo je propadanje grada-nekad moćni Dvigrad samo ruševina bedema, obrambenih kula i zidina, ostataka crkve i brojnih nastambi u kojim je živjelo oko 700 Dvegrajaca. Odneseno je sve što se moglo poslužiti za gradnju novih naselja pa nije čudno što se u selima Limske drage mogu naći reljefi, rimski natpisi i kamenice iz Dvigrada, a šternu u obližnjim Mrganima krasi veoma lijep kameni reljef dviju paunica. On je prije desetak godina zapeo za oko njemačkim turistima koji su ga pokušali ukrasti, ali su ih u tome spriječili mještani. No, krađe kulturno-povijesnog blaga iz mrtvog grada ni danas nisu prestale. Prije dvije godine je odnesena posljednja kamenica, a prije desetak dana je Kanfanarac Anton Meden, predsjednik Udruge za čuvanje kulturne baštine “Dvegrajci”, sa zaprepaštenjem utvrdio da je nestala i kamena kruna sa srednjovjekovne dvigradske šterne, teška oko 200 kilograma. Iako je bila skrivena u šikari, lopovi su točno znali gdje se nalazi i nisu žalili truda da je konopima spuste u podnožje grada i odvezu u nepoznatom smjeru. Meden je o svemu odmah izvijestio rovinjsku Policijsku postaju i pulski Konzervatorski zavod koji na čelu s prof. Ivanom Matejčićem već pet godina rukovodi konzervacijom i restauracijom Dvigrada.

Odmah je obavljen očevid, ali kamenoj kruni zasad nema traga. Prema mišljenju Medena, riječ je o domaćim ljudima koji dobro poznaju Dvigrad i gdje se što točno što nalazi. Na policijskom uviđaju bila je i arheologinja Mar-tina Barada iz pulskog Konzervatorskog zavoda. – Ne možemo stalno biti prisutni na Dvigradu i zato nam je značajna pomoć Antona Medena i ostalih članova udruge “Dvegrajci” koji nas redovito izvještavaju o svemu što se događa na ovom spomeniku srednjovjekovne arhitekture.

Iskaz arheologinje

Policija još traga za počiniteljima ovog kaznenog djela koje zbog uništenja kulturnog dobra očekuje kazna zatvora i do pet godina. Međutim, nisam čula je li za prisvajanje kulturno-povijesnih dobara u nas već netko kažnjen. Otuđuju se reljefi, grbovi, kamenice za ulje, vino i vodu kako bi se ukrasila dvorišta seoskih imanja jer se mnogi počinju baviti agroturizmom i u modi je ukrašavanje autohtonim starinama. Ne isključujem ni mogućnost krađe radi prodaje u zemlji i inozemstvu, kaže arheologinja Martina Barada od koje smo dobili i arhivski snimak ukradene krune s dvigradskog srednjovjekovnog bunara. No, pitanje je hoće li ovaj slučaj biti riješen, ili će sve, kao i dosad, pasti u zaborav, do neke nove krađe starina koja će javnost upozoriti na nekažnjeno razvlačenje, uništenje i otuđivanje naših kulturno-povijesnih dobara.

FRANJO ŽERAVICA – Večernji list

Nestala neprocjenjiva kamena kruna bunara

Kanfanar – Nekoliko dana nakon što se saznalo da je u Premanturi otuđen rimski sarkofag, o čemu je »Glas Istre« pisao, primijećen je i nestanak kamenog grla bunara iz srednjovjekovnog Dvigrada. Kruna bunara, po riječima arheologinje Martine Barada, datira s konca 16. i početka 17. stoljeća. Nestanak je u subotu, 30. studenog, primijetio predsjednik Udruge »Dvegrajci« Antun Meden, koji je odmah izvijestio pulski Konzervatorski zavod i arheologinju Barada, a ona potom policiju. S obzirom da barem jednom tjedno posjećuje Dvigrad, Meden je suzio vrijeme otuđenja kamenog grla pretpostavivši da je ono najvjerojatnije nestalo u noći s četvrtka na petak. Odveo nas je na mjesto na kojem je ranije stajala kruna i ispričao nam mogući scenarij krađe.

Naime, i laiku je jasno da je u krađi kamenog pokrova zdenca, teškog između 150 i 200 kilograma, moralo sudjelovati više ljudi. Zanimljivo je i da se bunar nalazi na području obraslom u šikaru, što upućuje da su tati točno znali što i gdje tražiti. Nadalje, put koji su morali proći ne bi li krunu bunara iznijeli iz šume nije bio nimalo lagan.

Evidentno je da je pokrov uz pomoć konopa spušten kojih stotinjak metara niz istočnu padinu, u čijem je podnožju bilo parkirano vozilo. Na svom je putu zategnuti konop ostavio tragove na drveću, a pri samom dnu srušio vrh kamenog zida. Uza sve to, u podnožju su još vidljivi tragovi guma.

Odgovor na pitanje tko su počinitelji krađe trebali bi dati djelatnici policije, koji su, kako saznajemo od arheologinje Barada, jučer obišli mjesto otuđenja kamenog pokrova zdenca. Po njenom mišljenju, počinitelji ovog nedjela najvjerojatnije su »domaći«, dobro upoznati s lokalitetom, s čime se slaže i Meden. Naime, mjesto na kojem se nalazi zdenac je poprilično skriveno, odnosno valjalo je nožem ili škarama raskrčiti granje i grmlje da bi mu se uopće moglo prići. Osim poznavanja terena kradljivci su morali biti opskrbljeni i alatom te imati dosta hrabrosti.

Sama kruna ima isključivo povijesnu vrijednost. Naši sugovornici smatraju da kameni pokrov nije ukraden zbog prodaje, već da bi novom vlasniku poslužio kao ukras u možebitnoj dekoraciji vrta. »Istarski štih« je u modi i mnogi se trude svoje prostore oplemeniti povijesnim starinama. Na žalost, nerijetko i onim otuđenim.

– U ovoj je priči najžalosnija činjenica da se usprkos ovom događaju, pa i Ijetošnjem kad je dvoje »poduzetnika« nelegalno prodavalo ulaznice za Dvigrad, ništa ne može učiniti. I dalje ću nadgledati prostor te o eventualnim promjenama informirati nadležne službe, kaže Anton Meden. Martina Barada dodaje da se ništa više ne može učiniti jer bi to značilo 24-satno stražarenje pred Dvigradom, za što očito novaca nema. Obećala je da će uskoro zaštititi sada otvoreno grlo zdenca, da ne bi netko od putnika-namjernika upao u rupu, duboku oko pet metara.

N. O. RADIĆ – Glas Istre

© 2017 Dvegrajci

Theme by Anders NorenUp ↑