U organizaciji udruge Dvegrajci, Općine Kanfanar i Župe Sv. Silvestra Kanfanar održano je 11. lipnja 2014., povodom proslave tristote godišnjice posvećenja župne crkve Sv. Silvestra u Kanfanaru, prigodno predavanje i izložba sakralnih predmeta. Cilj predavanja i izložbe bio je upoznati stanovništvo i sve zainteresirane s bogatom materijalnom baštinom koja se čuva u arhivu ureda župe Sv. Silvestra i na prigodan način prisjetiti se posvećenja crkve Sv. Silvestra. Nakon predavanja upriličeno je predstavljanje Knjige letnica dvigradske župe. „Knjiga letnica“ (Liber anniversariorum) datirana je u XV. stoljeće i sadrži prekrasnu Iluminaciju Sv. Sofije koja drži dva grada. Čuva se u Biskupijskom arhivu u Poreču, a ugovorom između udruge Dvegrajci i Porečke i puljske biskupije preslikana je i tiskana u tri primjerka. Stranice Knjige letnica obogaćene su notnim zapisom Alma redemptoris mater, koja se pjevala tijekom svečanih misnih slavlja. Važnost posla na preslikavanju i objavi Knjige letnica je neupitna. Ona predstavlja dokument od iznimne vrijednosti za proučavanje svakodnevnog života i donosi kronologiju svega važnog što se u župi događalo tijekom prošlosti.

Marko Jelenić

Na zaravanku ponad strme padine obrubljene stijenama gdje Draga oštro, nakon Parentina, skreće u lijevo prema Limu, pretpovijesni zidovi čine jednu od najčudnijih kod nas poznatih obzidanih pretpovijesnih mjesta. Sjeveroistočna strana ima stotinjak metara dužine dok ona jugozapadna oko osamdesetak.

Sa tog se dominantnog mjesta, kao na dlanu, vide Parentin, Dvigrad i gradina Zad Glavice sa desne strane a sa lijeve, sv. Martin i Limska gradina. Dakle, pošto je izgrađeno na oštrom kuku koji je prirodno zaštićen strmom padinom i stijenama iz pravca Drage, za komunikaciju i strateški na vrlo je dobro odabranom mjestu.

Zidovi, ne više od metra široki, zatvaraju i dijele taj trokutasti prostor u deset dijela i prepoznatljiv je istočni ulaz kojeg ljevkasto prati prilazni zid. Terasa na rubu Drage samo je u istočnom dijelu, po ostatcima koji se sada vide, bila ojačana zidinama dok je ostatak, koji ima više stijene, bio tako prirodno branjen. Podloga je kamenita i teška je za hodanje pa je to možda i razlog što nigdje nisam uočio tipične keramičke ostatke lončarije.

Ime Baštija lokalno stanovništvo smatra da je došlo od, sada sa druge strane autoputa, gdje su ostatci srednjevjekovnog objekta u čijoj su blizini pronađeni škriljama izgrađeni grobovi, crkve sv. Baštijana, kako se kod nas kaže. Međutim, ostatci ovih zidina koji su u srednjem vijeku sigurno bili bolje sačuvani i više uočljivi, mogli bi biti razlogom takovog naziva.

Čekamo da struka kaže svoje mišljenje.

KANFANAR – U sklopu obilježavanja Dana općine Kanfanar prekjučer je u galeriji Malenica održan znanstveni skup na kojemu se govorilo o povijesti i umjetnosti Kanfanara. Skup je predvodio predsjednik Udruge za promociju i očuvanje nasljeđa Dvegrajci Anton Meden, a prisutne je pozdravio i načelnik Općine Kanfanar Sandro Jurman. Meden je naglasio da se ovim skupom ujedno obilježava i 15 godina postojanja te udruge te je izrazio zadovoljstvo što se udruga bavi sve ozbiljnijim temama kao i činjenicom da je jedan od članova nedavno postao doktor znanosti. Riječ je o Anti Matanu, koji je bio i prvi govornik skupa.

”Monumenta Capituli Ecclesiae Collegiatae St. Sophiae Dvorum Castrorum ab anno 983. – 1815.” – naslov je njegovog rada, a riječ je o prijepisima starih dokumenata iz Dvigrada. Matan je krenuo je s darovnicom iz 983. Ottona II., a osim darovnica govorio je i o dokumentima koji opisuju napuštanje Dvigrada.

Marko Jelinić, profesor povijesti, vanjski suradnik Sveučilišta Jurja Dobrile, govorio je o kanoniku Georgiusu Corenichu, odnosno o prilikama u Kanfanaru od 15. do 18. stoljeća, a naglasak je bio na kanoniku koji je živio krajem 17. i početkom 18. stoljeća i koji je napravio popis svih svojih posjeda na osnovi kojeg se da proučiti i dio svakodnevice doba u kojemu je živio.

Željko Bistrović, novi pročelnik Konzervatorskog odjela u Rijeci, govorio je o svojim konzervatorskim istraživanjima u crkvi svete Marije od Sniga u Maružinima, odnosno o inventaru i svemu što se novog pronašlo u crkvici, o spašavanju freski i pronadenim dijelovima oltarne pregrade iz 9. stoljeća.

Anton Meden je predstavio novopronađena gradinska naselja i izvangradinska obitavališta na području Kanfanara. Riječ je o gradinskim naseljima Komunski Krmed kraj Korenići, Gorinji Vrh zapadno od Maružini te o izvangradinskim naseljima Zad Glavice, Zgor Drage, Margarištak, Bataljevac, Zanetovac, Glavica Mali Žabnjak, Glavica južno od Jurovca te bivša Vrtačica kod Svetog Vetora. Na tim je nalazištima pronašao ostatke keramike te je naglasio da ih treba zaštititi od devastacije.

Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja u Puli, govorio je o novootkrivenim natpisima na glagoljici na Kanfanarštini, a taj se rad nadovezuje na rad pokojnog akademika Branka Fučića. Novi grafiti evidentirani su u crkvama svete Agate, svete Marije od Lakuća, svetog Antona i Svete Marije Magdalene. Uz to, Komšo je govorio i o arheološkim istraživanjima u Romuaoldovoj pećini, pećini Škandališta i Škrače – Komunski Krmed. U tim su pećinama pronadeni ostaci iz brončanog doba, neolita te kasnog i srednjeg paleolita. Kao najznačajnije valja izdvojiti ostatke kremene alatke neandertalaca iz srednjeg paleolita koje su stare oko 50 tisuća godina, dok je u Škraču pronadena keramika iz ranog neolitika, što je najsjevernija točka u unutrašnjosti Istre gdje su evidentirani takvi ostaci.

M. MEDIĆ – Glas Istre 29.09.2010.

KANFANAR – Kao i svake godine i ove je godine u akciji proljetnog čišćenja, očišćen jedan kulturni objekt. Ovoga puta to je bila crkvica Sv. Ilije iz 15 stoljeća koja se nalazi na dnu Drage nedaleko od Dvigrada. Na trgu se okupilo oko desetak članova te se krenulo u akciju čišćenja. Pošto je prije nekoliko godina Udruga očistila crkvicu Sv. Ilije, posla je bilo manje tako da se u nekoliko sati odradio sav posao . Na kraju kao i uvijek akcija je završena uz jelo koje je tradicionalno popraćeno raznim pričama – dogodovštinama koje nas uvijek nečemu pouče a neke i dobro nasmiju.

Gradina na Brdu Kosirevac – Gorinji vrh, zapadno od sela Maružini

Gledano od strane lokve Ranjovac dojmilo me brdo Kosirevac kojega sam se odlučio pogledati. To brdo gotovo okružuje trasa bivše pruge Kanfanar – Rovinj zapadno od sela Maružini u općini Kanfanar. Popevši se gore već sam iz daljega vidio da bi tu mogla biti gradina jer, kako sam došao sa sjeverne strane, recentni je zid koji ide gotovo I – Z , sazidan na temeljima starijega zida koji, pošto se urušio, ima u bazi od 5 do 6 metara.Prateći ostatke toga zida utvrdio sam da on zatvara gornji plato sa oko 120 x 106 m. Sjeverni je dio pravokutan dok se istočni zid u pravoj liniji lomi negdje oko sredine i u malom kutu nastavlja prema jugu. Zapadni zid , isto tako, ide prema jugu najprije okomito do sredine da bi u prvom a dalje i drugom luku zatvorio čitav plato. Unutar zidova ima preko 20 gromačica koje na prvi pogled sliče malim tumulima ali to mogu biti ostatci nastambi. Pokraj zapadnog dijela zida, sa vanjske strane, vide se dvije gromače. Ona manja, bliža zidu, ima vrlo uočljivu okruglu bazu zidanu većim kamenjem sa vanjskim radijusom koji zatvaraju krug promjera nešto više od 3,5 metra. Ovo bi zaista mogao biti tumul. Oko 100 – 150 metara S-I ima barem još dvije manje gromače. Južno, preko pruge i puta koji je tangira, ima više manjih gromača. Sve te gromače nisu u promjeru veće od 5 metara osim jedne koja se nalazi u liniji sjevernog zida prema zapadu oko stotinjak metara, prema staroj pruzi, gdje se drugi recentni zid sa sjeverne strane oslanja na spomenuti u formi slova Y. Keramičkih ostataka primijetio sam oko sredine dužine unutar sjevernog zida, kuda su goveda utabala stazu, te uz vanjski zapadni zid. Gledao sam po gotovo čitavoj površini sa unutarnje strane i drugu površinsku keramiku, osim malo vrlo fragmentirane, nisam uočio.

Sam taj teren ima na korištenje gospodin Marino Maružin iz Maružini koji ovdje ima poveće krdo istarskih goveda. Do JI kuta zida gradine, sa vanjske strane, štala je za goveda.Sav pristup gradini je vrlo težak jer je oivičen žicom tako da goveda u slobodnoj ispaši ne bi pobjegla.U karti sam našao da se brdo zove Kosirevac dok sam od Maružinci doznao da to zovu Gorinji vrh.

Anton Meden

KANFANAR – U akciji proljetnog čišćenja članovi udruge za očuvanje i promicanje kulturne baštine Dvegrajci očistili su malu baziliku iz 5. stoljeća koja se nalazi nedaleko od starog dvigradskog groblja na predjelu Kacavanac. Lani smo očistili Maklavun koji su potom posjetili znanstvenici i arheolozi koji su sudjelovali na znanstvenom skupu o bakrenom i brončanom dobu u Bologni, rekao nam je predsjednik udruge Anton Meden.

Udruga, koja je osnovana 1996. godine i ima dvadesetak članova, bavi se i izdavaštvom. Ove godine planiraju izdati novu zbirku poezije s Marijade, manifestacije koja okuplja pjesnikinje iz Istre imena Marija. To će biti treća »Kolana besid«, a uslijedit će i objava popisa svih glagoljskih natpisa pronađenih na Kanfanarštini.

U suradnji s porečkom i pulskom biskupijom preslikat ćemo dvigradsku knjigu »Letnice«, nešto poput godišnjaka iz 15. stoljeća. Knjiga ima prekrasnu iluminaciju Svete Sofije i niz zanimljivih podataka. Osim toga objavit ćemo i prijevod rukopisa »Monumenta Ecclesiae Sanctae Sophiae«, nastalog od 10. do 18. stoljeća, o značajnijim zapisima koji također govore o zanimljivostima ovoga kraja, pojašnjava Meden.

Usto, članovi udruge bili su suizdavači »Dvigradskog statuta« te su povodom 900. obljetnice prvog spomena Kanfanara izdali knjigu »Kanfanar i Kanfanarština«.

Članovi, iako uglavnom amateri, djeluju kao svojevrsni kustosi na terenu, pronalaze nova i obilaze arheološka nalazišta te prirodne znamenitosti kojima Kanfanarština obiluje.

Želja nam je stvoriti kulturni centar koji bi služio kao primjer ostalim općinama kako da potiču očuvanje kulturne baštine. Nažalost, danas njene vrijednosti padaju u vodu ispred kapitala i stoga je naša zadaća i razlog postojanja upravo ukazivati na naša bogatstva te ih od tog kapitala zaštititi, istaknuo je Meden.

M. MEDIĆ – Glas Istre

Već desetljeće Ministarstvo kulture, lstarska županija i Općina Kanfanar ulažu u istraživanje i obnovu srednjevjekovnog Dvigrada, nekad najmoćnijeg utvrđenog grada u središtu Istre. Grad su uništile kuga i malarija u 17. stoljeću, a napušten je 1631., kada je osnovan Kanfanar. Gradić umire, a tome pomažu i kradljivci. Nestaju kamenje, erte, ploče, krune. Nepoznati tragači za blagom mnogo su puta kopali po susjednom razrušenom gradu Parentinu i traže blago engleskog gusara Morgana. Legenda u njemu i danas je živa u selima.

Da bi zaustavili urušavanje i pustošenje najvrjednijeg spomenika srednjevjekovnog graditeljstva, Kanfanarci i Udruga za zaštitu kulturne baštine Dvegrajci, na čelu s općinskim načelnikom, Antonom Modestom i predsjednikom udruge Antonom Medenom, ulažu napore na tome da se Dvigrad spasi od daljeg propadanja i pretvori u vrijedan arheološki park.

Dosad su arheolozi pulskog Konzervatorskog zavoda zidine oslobodili makije i drveća, obnovili divovske kule na ulazu u grad i iskopali temelje brojnih kuća u kojima je do 17. stoljeća živjelo i do 1000 stanovnika. Urušavanje zidina nije prestalo, pa je na ulaz postavljen željezni portun i posjetiteljima zabranjen ulaz. Turisti ipak i dalje dolaze i traže druge prolaze kako bi ušli u mrtav grad i osjetili dah minulih vremena.

Osim Ministarstvu kulture i Županiji, za pomoć smo se obratili i regiji Veneto, koja nam je lani iz fonda za obnovu kulturne baštine iz doba Serenisime donirala 30.000 eura. Ove godine očekujemo još 50.000 eura kako bi mogli nastavili istraživanja unutrašnjosti crkve svete Sofije, zaštitnice Dvigrada, središnjeg trga i ostataka komunalne palače te otvoriti alternativni ulaz u zidine. Dvigrad želimo pretvoriti u arheološki park u kojem ćemo organizirati kulturne manifestacije, kao što je Festival rane glazbe, koji se, na žalost, još održava izvan Dvigrada, rekao je načelnik Anton Modesto.

FRANJO ŽERAVICA – Večernji list

KANFANAR – Članovi udruge Dvegrajci i njihovi prijatelji proteklih su dana čistili ruševne zidine staroga samostana Sv. Petronile, na putu prema Dvigradu. S ostataka zidina uklonjeno je raslinje, kako bi se spriječilo njihovo urušavanje. Potom je pokošena trava, a uklonjeno raslinje će zbrinuti Općina Kanfanar.

Kako nam je rekao predsjednik Dvegrajaca Anton Meden, ujedno i tajnik kanfanarske turističke zajednice, cilj je udruge zaštita ostataka samostana od daljnjeg propadanja. U lipnju će Kanfanar i ostatke samostana, koji je 980. godine utemeljio sv. Romualdo, posjetiti njegovi nasljednici, fratri iz reda kamaldonjana iz Ravenne. Fratri kamaldonjani, kao jedna od frakcija benediktinaca, predanim prosvjetiteljskim radom u samostanu unaprijedili su Kanfanarštinu. Sv. Romualdo rođen je u Ravenni, a na područje Kanfanara je došao za svog pustinjačkog života, kada je putovao i poticao na osnivanje samostana. Hrabro se borio protiv lošeg ponašanja ondašnjih monaha, vježbajući se u krepostima i težeći savršenom životu. Na prijelazu između dva tisućljeća boravio je u spilji nad Limskim kanalom, koja nosi njegovo ime. Umro je u Italiji u samostanu Valle di Castro 1027.

Samostan Sv. Petronile sagrađen je na zaravanku Vela Varda, iznad sjevernog ruba Limske drage. Njegovi su posjedi sezali od Kanfanara, preko plodne Drage, sve do Sv. Lovreča. Sv. Petronile sagrađena je u romaničkom stilu, imala je tri lađe i četverokutni prezbiterij. Od nekadašnjeg samostana raspoznaju se ruševni zidovi, a djelomično je sačuvana cisterna. Od stare romaničke crkve ostali su samo rubni zidovi. Neko vrijeme u 18. stoljeću je prostor samostana služio kao groblje. Kada je Kanfanar izgradio novo groblje, kilometar bliže naselju, župa i vjernici su mu nadjenuli ime Sv. Petronile, a svetici je posvećena i kapela, izgrađena uz južni zid.

A. POKRAJAC – Glas Istre

SOŠIĆI – Udruga za očuvanje i promociju nasljeđa Dvegrajci organizirala je prošlog vikenda čišćenje jednog od najznačajnijih spomenika iz brončanog doba Istre kupolaste grobnice na brdu Maklavun. Prva takva grobnica pronađena na našem području mikenskog je tipa, slična onima kakve su se gradile u Grčkoj, a datira u razdoblje između 1500. i 1200. godine prije naše ere.

Kako nam je rekla Kristina Mihovilić iz Arheološkog muzeja Istre, koja se pridružila akciji, Maklavun, koji posjećuju brojni poznavatelji povijesti Istre, uređuje se svakih nekoliko godina. U svibnju će se u Udinama održati međunarodni znanstveni skup o arheološkim nalazima i grobnicama iz bakrenog i brončanog doba. Prema programu, sudionici skupa će obići Maklavun, Monkodonju i Mušego na Rovinjštini.

Maklavun je dospio u središte zanimanja javnosti kada mu je priprijetilo širenje kamenoloma, koji je već odlomio dobar dio brda na kojem se nalazište nalazi. Nakon brojnih protesta arheologa i ekologa rješenje je nađeno u postavljenju metalne ograde, kojom je obilježena granica preko koje se kamenolom ne može širiti. U novije vrijeme za Maklavun se zanimaju i astronomi jer je otkriveno da je građen i za praćenje Sunčevog solsticija.

A. P. – Glas Istre

Istražujući navode pokojnog Branka Fučića, restauratori iz pulskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture provode arheološke i konzervatorske radove u crkvi Gospe od Snijega u selu Maružini, istočno od Kanfanara. Ona se nalazi na mjestu gdje se sastaju granice općina Kanfanar, Svetvinčenat i Žminj, pa je u »Istarskom razvodu« jedan njen ugao opisan kao kunfin tri susjedna područja, što će se također istražiti.

Istraživanja dr. Branka Fučića

Početna istraživanja potvrdila su Fučićeve navode da je sadašnja crkva Gospe od Snijega izgrađena na temeljima starije. Nakon što je uklonjeno kameno popločenje crkve da bi se istraživali temelji, pronađeni su lijepo izrezbareni dijelovi kamene plastike.

Najbolje su očuvani dijelovi pregrade oltara, na kojima se vidi raster po kojem je izveden doborez u kamenu. Urezani pleter je tako oblikovan da se u geometrijskom nizu redaju križevi i kvadrati, na čijim se plohama nalaze izrezbarene figure. U jednim kvadratima su urezani likovi dva goluba koji piju nektar iz cvijeta, u drugima je cvijet margareta. Uz pleter, to su motivi koji su se rezbarili u kamenu u predromaničko doba, u 8. i 9. stoljeću, pa je u to vrijeme datirana i stara crkva u Maružinima, na čijim je temeljima izgrađena nova.

Zanimljivo je da su nakon skidanja kamenog popločenja pronađeni i dijelovi antičkih građevina. Restauratori će detaljnijim istraživanjima pokušati odgonetnuti od kuda su dospjeli na ovaj lokalitet. Velika je vjerojatnost da je sadašnja crkva treća građevina koja je izgrađena na tom mjestu i da je tu nekad bilo i antičko zdanje, što je čest običaj sa sakralnim zdanjima. Restauratori su u zidovima pronašli pozicije na kojima je novi zid dozidan na stari. Budući da je unutrašnja žbuka, načinjena od zemlje i vapna, u lošem stanju, počelo je njeno skidanje. U nastavku zida su tako primijećeni elementi nekadašnjih prozora, koji su kasnije zazidani. Žbuka je skinuta do visine ostataka freski, koje će se konzervirati. Vođeni Fučićevim i drugim zapisima restauratori su zavirili i u vanjski dio crkve. Na nekoliko pozicija je skinuta žbuka, a istražne sonde su pokazale da su i na vanjskim dijelovima zida uočljivi ostaci predromaničke crkve.

Za dosadašnje radove utrošeno 50 tisuća kuna

Kako nam je rekao povjesničar umjetnosti iz Konzervatorskog odjela Željko Bistrović, radovi će za sada stati jer su potrošena ovogodišnja sredstva koja je za restauriranje crkve odobrilo Ministarstvo kulture. Za dosadašnje radove utrošeno je 50 tisuća kuna, a izveo ih je specijalizirani obrt Mladena Medančića iz Sutivanca. Uz Bistrovića u istraživanju crkve sudjelovao je i restaurator Arheološkog muzeja Istre Slobodan Božičković. Kako nam je rekao Bistrović, u nastavku će se skinuti cjelokupna vanjska žbuka, koja je izrađena s cementom pa zidovi ne »dišu«, zbog čega propada i unutrašnja. I vanjski i unutrašnji zidovi ožbukat će se vapnenom žbukom. Uz ostatke fresaka u zidovima će se ostaviti i stari prozori, koji će se prekriti staklom i prigodno osvijetliti, kako je to izvedeno i u obližnjoj crkvi Sv. Agate. Ostaci kamene plastike bit će izloženi u malom lapidariju koji će se urediti u crkvi. Uredit će se i preslica crkve, ispred koje će se postaviti pano s detaljima o njenim arheološkim nalazima.

A. POKRAJAC – Glas Istre