Drugu godinu zaredom, krajem 2007. objavljena je knjiga »Kolana besid 2« u izdanju Udruge za očuvanje i promociju nasljeđa Dvegrajci iz Kanfanara, s podnaslovom »Marija do Marije«.

Osam autorica imenom Marija iz raznih krajeva Istre objavile su svoje poetske radove na raznim istarskim mjesnim govorima, a to je važan prilog očuvanju dijalekta, posebice u pisanome obliku.

Ove su se autorice, uz pokojnu Mariju Blagonić, počele okupljati prije nekoliko godina te svake jeseni priređuju kreativno druženje »Marijadu« gdje predstavljaju svoje najnovije uratke.

Marija Banko iz Tinjana, njezine imenjakinje Družeta iz Pomera, Kovač iz Grižana te Maretić iz Maružina, nastanjena u Žminju, uz Mariju Pogorilić iz Rovinjskog Sela, imenjakinju Palaziol iz Rovinja te još dvije Marije, Ribarić iz Semića i Sošić iz Sošici, redovite gošće susreta »Verši na šterni«, donose stihove iz raznih tematskih i interesnih stera, veličajući, dakako, prvenstveno zavičajnu komponentu. Ne nedostaje niti introspekcije, promišljanja o egzistencijalnim temama, napose o onim ljubavnim.

Marija Banko piše hrvatskim književnim jezikom te na dijalektu, a budući da je godinama boravila u Australiji, u svojim stihovima veliča obje domovine. Marija Družeta ovoga je puta prisutna dužim lirskim uracima, gotovo proznom lirikom, a posebice su sugestivni stihovi posvećeni pokojnome ocu.

Treća se Marija, prezimenom Kovač, osvrće i na ime Marijino, dok Marija Maretić veliča rodni kraj s prisjećanjem na neka prošla vremena. Razne teme u svojim stihovima obuhvaća Marija Palaziol, kao i Marija Pogorilić, ona pak s posebnim osvrtom na more i na ljeto. Božični i blagdanski ugođaj prisutan je u »veršima« Marije Ribarić, dok je svojevrsna tema iščekivanja zastupljena u stihovima Marije Sošić.

Autor vrlo dobro estetski realizirane naslovnice je Josip Pogorilić, za pogovor je zaslužan Ante Matan, a recenzent je Anton Meden.

V. BEGIĆ – Glas Istre