Osam pjesnikinja koje, osim ljubavi prema pisanju, ujedinjuje i ime – Marija, a koje su se prije nekoliko godina skupile osnovavši manifestaciju Marijada, ovih je dana iznjedrilo treći plod takvoga druženja – knjigu “Kolana besid 3”.

Marija Sošić iz Sošići, Marija Banko iz Jakovci, Marija Družeta iz Pomera, Marija Kovač iz Grižana, Marija Maretić iz Žminja, Marija Palaziol iz Rovinja, Marija Pogorilić iz Rovinjskog Sela i Marija Ribarić iz Semići njeguju čakavski dijalektalni izraz, odnosno mjesni govor svojega kraja. One oblikuju svjetove u kojima su lajtmotivi ognjište, rodna gruda te prisjećanje na djetinjstvo, kao i ljubav kao pokretač svega.

Riječ je o iskonskim stihovima, koji ponekad imaju i terapeutsku funkciju. Vidljivo je da autorice pišu s lakoćom i da vrlo dobro poznaju mjesni govor svojega kraja. Te male lirske sličice su sugestivne, dojmljive, a te pjesme mogu se doimati poput poziva da se zaviri u dušu, odnosno da čovjek zastane i da se posveti malo sebi unatoč svim procesima globalizacije.

Marija Banko predstavlja se stihovima pretežito vjerske tematike, a Marija Družeta donosi vrlo zanimljive gotovo pa narativne stihove, poput lirskih pričica u kojima se osvrće na neke društvene fenomene iz svakodnevne zbilje, a sve to, dakako, protkano emocijama. Jednu od njih posvetila je Josipu Diminiću.

O prolaznosti vremena u kratkim, hermetičnim stihovima piše Marija Kovač, a njezina imenjakinja Maretić dotiče se raznih tematskih i interesnih sfera. Naglašeno lirska je Marija Palaziol, kao i Marija Pogorilić, uvijek sa sugestivnim stihovima, a blago ironična je Marija Ribarić. Marija Sošić, koja je i pokretačica ove manifestacije, javlja se kratkim, osebujnim stihovima.

Nakladnik knjige je Udruga za očuvanje i promociju nasljeđa Dvegrajci Kanfanar, recenzentica Milica Kranjčić, a urednice Marija Maretić i Marija Sošić. Naslovnica je djelo Marije Maretić, a unutarnje fotografije Siniše Maretića.

(V. BEGIĆ) – Labin.com