Jame

Jama Burići

Nakon 15 m spuštanja stiže se na dno dvorane djelomično ispunjeno kamenim siparom (točka 2 i 3 u nacrtu). Odmah ispod ulaza pojavljuju se bogati sigasti ukrasi koji dalje ispunjavaju veći dio jame. Odmah u prvoj dvorani vidljiva je pukotina smjera SZ -JI u uglavnom horizontalnim slojevima gornjokrednih vapnenaca. Iz prve dvorane dimenzija 9 X 12 m, jama se nastavlja u smjeru jugoistoka. Nakon silaska niz skok od 3 m moguć je nastavak u dva smjera (točka 5 u nacrtu).

Lijevo se kroz dva otvora koso ulazi desetak metara niže u bočnu dvoranu dimenzija 20 X 10 m. U ovoj dvorani mnoštvo prekrasnog sigastog ukrasa -stalaktita, stalagmita, stupova i draperija od bijele pa do pretežito crvene boje – daje osjećaj netaknute prirode.

Maleni slap vode koji izvire među svim tim ukrasima daje posebnu draž ovom prostoru. Voda s visine od 5 m pada na tlo, slijeva se preko brojnih kamenica, teče rubom dvorane, nestaje u uskoj pukotini, da bi se kasnije opet pojavila u nižim dijelovima jame. Svi smo se složili da je ta dvorana jedna od najljepših koje smo dosad vidjeli u podzemnim prostranstvima Istre.

Posred dvorane, nekako sakriven nalazi se otvor vertikale širok svega 70 cm koji završava nakon 40 m spuštanja u obliku manjeg proširenja.

Nastavak jame slijedi ulazne dvorane ravno u pravcu sjeveroistok. Desetak metara dalje dolazi se do otvora šire vertikale dimenzija 12 X 4 m (točka 9). Sa suprotne strane vertikale čuje se buka drugoga manjega slapa koji pada s visine od 20 m. Kasnije se slap gubi, pa se opet pojavljuje pri dnu vertikale. U tom dijelu istražujemo ponor do police 22 m niže gdje se nastavak grana u dva smjera. Jedan slijedi pukotinu prema JI i spušta se direktno još 45 m niže. Drugi slijedi pukotinu SI, spušta se 10 m, zatim 23 m, da bi se na dubini 89 m od ulaza u jamu našli pred užim otvorom gdje treba propuzati kroz strmi blatan prolaz (točka 14). Nakon spuštanja još 10 m niže stiže se u manju dvoranu ispunjenu kamenim blokovima od kojih najveći ima dimenzije 5 X 3 X 1 m (točka 17). Ovaj dio jame prilično je razlomljen i jasno se vide mjesta odakle se to kamenje “friško” odvalilo. Otkrivamo mjesto gdje se spajaju dva kraka, peremo opremu u slapu koj se prethodno “izgubio” u gornjem dijelu vertikale. Još 7 m niže uz kamene blokove stiže se do manje pukotine široke oko 0,5 m (točka 18). Nastavak slijedi strmom kosinom uz pomoć užeta još 20 m niže. Tu se pojavljuje i voda koja teče gornjom dvoranom, prokapava, skuplja se na kosini, da bi na samom dnu opet ušla u horizontalni kanal koji nakon 6 m postaje neprolazan za čovjeka (točka 20). Ujedno je tu najniža točka jame – 127 m dubine. Cijeli taj dio proširuje se u prostranu duguljastu dvoranu dimenzija 30 X 5 X 15 m. Smjer pružanja ide prema SZ, a u najzapadnijem dijelu pojavljuje se još jedan slap, vjerovatno onaj kojem smo se divili u bočnoj dvorani pri samom ulazu u jamu. I on se nakon što teče kroz zanimljiv otvor u stijeni gubi kroz horizontalnu neprolaznu pukotinu.

Nastanku jame u ovom obliku pogodovala je manja rasjedna pukotina u horizontalnim slojevima krednih vapnenaca. Debljina slojeva iznosi oko 0,5 m, a među slojevima vapnenaca uočeni su tanki slojevi flišnih naslaga plavkastosive boje debljine od 1, pa do 20 cm na najnižem dijelu jame. Jama je hidrološki aktivan objekat, voda se pojavljuje na dubini od 30 m niže od ulaza i gubi se na dnu jame. Bit će potrebno vršiti daljnja istraživanja uz praćenje protoka vode u jami.

Uočeno je još nekoliko pukotina koje bi svakako trebalo istražiti kako bi se dobila potpuna slika o ovom speleološki vrlo zanimljivom i bogatom objektu.

U narednom periodu trebalo bi u suradnji sa zainteresiranim ljudima Kanfanarštine učiniti sve kako bi se ova jama pa i jama Kumbašeja zaštitile kao geomorfološki spomenici prirode.

Čuvajmo prirodu, i nemojmo zaboraviti da su i jame dio prirode.

Silvio Legović – Kanfanar i Kanfanarština


Borošnica


Mali Kumbašeja


Veliki Kumbašeja


Jančina jama


Kurilska jama


Bliznica


Smokvenka