Otvorena prva izložba o Dvigradu u Kanfanaru

KANFANAR – Zahvaljujući inicijativi udruge Dvegrajci u povodu Dana općine u predvorju osnovne škole je prvi put u Kanfanaru postavljena izložba arheoloških nalaza s područja starog grada Dvigrada. Pod nazivom »Dvigrad od prapovijesti do njegovog napuštanja« u tri posebna dijela prikazani su najznačajnijih pronađeni nalazi iz prapovijesti, ranosrednjovjekovnog razdoblja i visokog srednjeg vijeka.

Kristina Mihovilić, ravnateljica Arheološkog muzeja Istre je uz otvaranje izložbe istakla da su izloženi nalazi pronađeni prilikom dosadašnjih istraživanja rađenih uz suradnju sa Zavičajnim muzejom Rovinja. Sadašnji radovi na obnovi Dvigrada, tijekom kojeg se vrše iskopavanja, mogli bi dovesti do novih pronalazaka iz antike i brončanog doba, do kada seže povijest drevnog grada. Dvigrad, napušten u prvoj polovici 17. stoljeća, ostao je okamenjena slika istarskog srednjovjekovnog kaštela, s obrambenim kulama i zidinama, malim stambenim i komunalnim objektima, što se zbijeni nižu po uličicama raspoređenim u obliku paukove mreže po gradskim terasama. U dosadašnjim arheološkim radovima u Dvigradu pronađeni su fragmenti lonaca iz srednjeg brončanog doba i antike, a izloženi su u Kanfanaru.

Ljubica Širec, koje je obrađivala nalaze iz Dvigrada iz ranosrednjovjekovnog razdoblja, istakla je da su u crkvi sv. Sofije pronađene najstarije karolinške freske u Hrvatskoj s potpisom majstora Johanesa Butine, kao i vrijedna kamena plastika s motivima pletera. Pronađeni su i brojni uporabni predmeti, od kućanskih do ratnih, nakit i luksuzni predmeti svakodnevne uporabe. Fina Juroš – Monfardin je pak naglasila značaj nalaza iz visokog srednjeg vijeka kojeg je ona obrađivala. Pronađeni dijelovi bojane i glazirane keramike te stakleno posuđe, uglavnom uvezene iz Italije, pokazuju da je Dvigrad imao razvijenu trgovinu i bogate stanovnike.

Prva kanfanarska izložba o Dvigradu ostvarena suradnjom Dvegrajaca i Arheološkog muzeja Istre postavljena je pod pokroviteljstvom Općine Kanfanar. U nedostatku adekvatnijeg prostora postavljena je u prostorima OŠ Petra Studenca, pa će se moći pogledati samo ovaj tjedan.

A.Pokrajac – Glas Istre

Rasvijetljeno djelo pomalo zaboravljenog povjesničara, pedagoga i javnog djelatnika

KANFANAR – U organizaciji Općine i udruge Dvegrajci preksinoć je u zgradi Osnovne škole predstavljen zbornik radova izloženih na znanstvenostručnom skupu o Ivanu Rabaru, koji je rasvijetlio životni put i djelo već pomalo zaboravljenog povjesničara, pedagoga i javnog djelatnika. Rabar je rođen 1851. u obližnjim Ladićima, pa je u povodu 150te obljetnice njegovog rođenja na poticaj Josipa Fola u Kanfanaru održan prvi dio znanstvenog skupa. Drugi je dio skupa u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održan svibnja 2001. u Osijeku, gdje je Rabar dugo službovao i osnovao Učiteljsku školu. Potom je prošlog mjeseca u Osijeku predstavljen zbornik radova, a tom je prigodom otkrivena i spomen ploča koju je izradio Šime Vidulin.

Predstavljanju zbornika nazočili su među ostalim osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić, pročelnik za društvenih djelatnosti Slavonskobaranjske županije Ljerka Dobaj Ristić i zamjenik pročelnika društvenih djelatnosti Istarske županije Vladimir Torbica. Nakon pozdrava domaćina, načelnika Kanfanara Antona Modesta, Zlatko Kramarić je rekao da je Ivan Rabar svojim znanstvenim i javnim radom aktivno sudjelovao u kulturnoj {1 povijesti Hrvatske na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Ljerka Dobaj Ristić je istakla njegove zasluge i u obrazovanju, posebno oko osnivanja Učiteljske škole, čime je zadužio Osijek i Slavoniju.

Zbornik je u ime izdavača HAZUa predstavio Julijo Martinčić, zahvalivši se Josipu Folu, autoru hommagea Rabaru, u kojem su istraženi njegovi obiteljski korijeni i životni put od Kanfanara, u kojem je polazio osnovnu školu, preko Zagreba, do Osijeka, Rijeke i ponovno Zagreba. Josip Bratulić je autor eseja o bogatoj suradnji Ivana Rabara s Maticom hrvatskom, u čijem su izdanju izlazile njegove povijesne knjige. Ravnateljica osječke gimnazije Marija Šerić pripremila je prilog o pedagoškom radu Ivana Rabara u Osijeku, gdje je nakon vođenja Učiteljske škole dugo bio i ravnatelj Kraljevske gimnazije. Goran Crnković iz Državnog arhiva u Rijeci je istražio Rabarov pedagoški rad u Rijeci, posebno osnivanje Male komunalne gimnazije u Voloskom, tada središtu hrvatskog nacionalnog pokreta u Istri.

Stjepan Sršan iz Državnog arhiva u Osijeku je pak istražio javno djelovanje Rabara u Osijeku, gdje je bio jedan od glavnih pokretača duhovnog i nacionalnog pokreta, povjerenik Matice hrvatske te aktivno djelovao u gospodarskom društvu i Crvenom križu. Irena Vodopija s Visoke učiteljske škole obradila je Rabarov rad na osnivanju Učiteljske škole. Rabarov rad kao povjesničara i pisca istražio je Ivan Balta s osječkog Pedagoškog fakulteta, dok je Vilim Matić iz Državnog arhiva u Osijeku obradio njegovo ravnateljstvo Kraljevskom gimnazijom od 1894. do 1909. godine.

Na kraju su izmijenjeni darovi, a Julijo Martinčić je ravnateljici Osnovne škole Ani Gjenero darovao portret Ivana Rabara, koji će krasiti prostorije škole. Predstavljanje zbornika uveličao je nastup KUDa Dvigrad. Na kraju je za sudionike predstavljanja, među kojima je bilo puno uzvanika iz Osijeka, upriličen posjet Dvigradu.

A. POKRAJAC – Glas Istre

Božićno-novogodišnji koncert »Roženica«

KANFANAR – Preksinoć je u kanfanarskoj župnoj crkvi održan božićno-novogodišnji koncert Mješovitog pjevačkog zbora »Roženice« iz Pazina. Pod vodstvom zborovođe Nella Milotti-ja pazinski se zbor u prvom dijelu predstavio spletom duhovnih pjesama. U nastavku su izveli nekoliko božićnih napjeva, od kojih su neki rjeđe na repertoaru zborova. Na orguljama ih je pratila Ines Kovačić, a kao solisti nastupili su Miljenko Ladavac i Milan Galant.

Koncert »Roženica« priređuje se već petu godinu zaredom u kanfanarskoj acrkvi između Božića i Nove godine. Organizira ga udruga za očuvanje i promociju nasljeđa Kanfanarštine »Dvegrajci«, uz pomoć župe i crkvenog zbora.

Pazincima su se na koncertu, koji je bio dobro prihvaćen od publike, zahvalili župnik Simon Kvaternik i predsjednik udruge »Dvegrajci« Anton Meden.

Nakon koncerta pjevači su nastavili s druženjem.

A.P. – Glas Istre

Sv. Romuald ugrađen u duhovne korijene našeg kraja

LIMSKI KANAL – Dvjestotinjak ljudi okupilo se u subotnje jutro u Limskom kanalu kako bi u svakom slučaju na poseban način obilježili tisućitu godišnjicu dolaska sv. Romualda u Istru. Proslavu je otvorio kanfanarski župnik Zorko Ritoša podsjetivši na dolazak sv. Romualda lađom iz Poreča u Lim.

Vjeruje se da je sv. Romuald rođen u Ravenni 952. godine gdje je dvadeset godina kasnije i zaređen. U Poreč je stigao 1001. godine i smjestio se u Limu na području u posjedu njegove obitelji. Povukavši se iz samostana Sv. Mihovila u Kloštru kojeg je sam osnovao, Romuald je krenuo nešto niže, prema špiljama, ali je tu bio ometan pa je prešao na južnu obalu Limskog kanala i smjestio se u špilju, danas otvorenu za posjetitelje. U Limu je boravio do 1005. godine kada je na nagovor svoje subraće eremita iz Biforca otplovio s njima.

Cijelog svog života sv. Romuald je nailazio na brojna iskušenja, ali im se uvijek odupirao i ostajao na svom putu, putu Boga. Umro je 19. lipnja 1027. godine. Romualdov dolazak u Limski zaljev prikazan je u ležernom i zabavnom igrokazu kojeg je osmislila Marija Šošić, učiteljica iz Kanfanara. Romuald je po dolasku u Lim susreo istarskog pastira pitavši ga gdje bi mogao živjeti, a pastir.Tone, oduševljen njegovom pojavom (»još se nis sta na tako štabelega čovika«), rado mu je pomogao i pokazao špilju. Upravo zbog svoje ležernosti, ali i glume (posebno pastira Toneta) igrokaz je razveselio i starije i mlađe posjetitelje. U prvom dijelu programa nastupio je i crkveni zbor Rovinjskokanfanarskog dekanata.

Koncelebriranu svetu misu koja je uslijedila predvodio je porečkopulski biskup mons. Ivan Milovan, a među brojnim svećenicima bio je i biskup u miru Anton Bogetić, koji se prije nekoliko dana vratio iz Tajvana. Uputivši pozdrav okupljenima, biskup Milovan je naglasio kako je u organizaciju proslave uloženo puno truda i priprema, a za Romualda je rekao da je ugradio sebe u duhovne korijene našega kraja. Premda najavljeni, predstavnici crkvenog reda Kamaldoljana iz Italije i Poljske nisu došli na proslavu, a neslužbeno saznajemo da trenutno imaju četrnaestodnevnu klauzuru jer se pripremaju za obilježavanje godišnjice Romualdove smrti. Nesvakidašnju proslavu organizirala je Neva Sujević, a suorganizatori su Turistička zajednica Istarske županije, županijski Odjel za trgovinu i turizam, Udruga »Dvegrajci« i crkva Sv. Silvestra iz Kanfanara.

D. DOBRILA – Glas Istre

Iz arhivske građe upoznati povijest svoje obitelji

KANFANAR – Udruga za promicanje kulturnog nasljeđa Općine Kanfanar »Dvegrajci« organizirala je u suradnji sa županijskom ispostavom Državnog arhiva iz Pazina predstavljanje arhivske građe Kanfanarštine. Od starih knjiga koje se čuvaju u pazinskom arhivu najznačajniji je Dvigradski statut, koji s latinskog na hrvatski prevodi ravnatelj mr. Jakov Jelinčić. Uz ovaj dragocjeni spis, mr. Jelinčić je sa svojom suradnicom Tajanom Ujčić Kanfanarcima predstavio stare matične knjige i knjigu stanja duša kanfanarske župe, kao i razne druge stare spise i bilješke, među kojima ima i još neotvorenih oporuka, jer se odnose na nasljednike koji su umrli ili iselili s nepoznatim mjestom boravka. Dvigrad je bio važno središte na putu između mora i središnje Istre pa je imao i svoje bilježnike, čemu možemo zahvaliti bogatu ostavštinu starih spisa. Sudionici predstavljanja mogli su, što nije tako česta prigoda, iz starih knjiga iščitati povijest svojih obitelji, a pomoć su im uz stručnjake iz arhiva pružili župnici Kanfanara i Žminja, Zorko Ritoša i Janko Gortan, koji su također bili nazočni predstavljanju.

A. P. – Glas Istre

Istranin u temeljima osječke kulture

U svečanoj je dvorani Pedagoškoga fakulteta u Osijeku jučer (petak, 11. svibnja) održan jednodnevni znanstveno-stručni skup o povjesničaru, pedagogu i javnome djelatniku Ivanu Rabaru (1851-1919.) Ovo je znanstveno savjetovanje, pak, priređeno u organizaciji HAZU-ovog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije, Općine Kanfanar i Istarske županije. Znanstveni je susret ujedno i nastavak znanstvenoga savjetovanja o Ivanu Rabaru koje je bilo održano u Istri u ožujku 2000. godine. Inače, suradnja slavonskih organizatora s predstavnicima Istarske županije i istarskoga mjesta Kanfanar na ovome znanstvenome projektu realizirana je u povodu Rabarovih biografskih činjenica. Naime, ovaj se ugledni intelektualac rodio u Rijeci(krivo napisano, rođen je u Ladićima), ali je većinu svoga života proveo u Osijeku. Točnije, Rabar je već odmah po završetku obrazovanja počeo raditi u Osijeku kao namjesni učitelj i samo je tri godine izbivao iz Osijeka zbog profesionalnih obveza u Rijeci. Potom se opet vratio u Osijek, gdje je dočekao i umirovljenje. U međuvremenu je predavao na osječkoj gimnaziji, te je zatim izabran i za ravnatelja ove ugledne škole. No, Rabaru je vrhunac pedagoške karijere svakako predstavljao izbor za prvoga ravnatelja Visoke učilišne škole u Osijeku. Budući da je suvereno govorio tri jezika (njemački, talijanski i francuski), Rabar se u velikoj mjeri posvetio prevođenju historiografske literature (kao što su, primjerice, »Povijest Venecije« ili »Propast carstva rimskoga«), a također je dao određeni prilog hrvatskoj historiografiji svojim samostalnim znanstveno-istraživačkim radom. Stoga je, primjerice, na jučerašnjem znanstvenom skupu Josip Folo kao jedan od izlagatelja iznio ocjenu kako je Rabar, zapravo, »uveo hrvatsku historiografiju ravnopravno u tokove europske povijesne znanosti«. O raznim je aspektima Rabarova života na jučerašnjem skupu govorilo deset znanstvenika (Josip Folo, Miroslav Bertoša, Josip Bratulić, Marija Serić, Goran Crnković, Stjepan Sršan, Irena Vodopija, Helena Sablić-Tomić, Ivan Balta i Vilim Matić).

Pozdravne je riječi prije početka radnoga dijela znanstvenoga skupa izrekla dr. Dubravka Hackenberger u ime HAZU-ovog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku. Nazočne je u ime Istarske županije pozdravio Josip Folo, dok je u ime Osječko-baranjske županije govorio župan Mato Bagarić. U uvodnome su dijelu znanstvenoga skupa pozdravne riječi također izrekli i predslavnik općine Kanfanar Antun Meden, te predsjednica osječkoga Gradskoga vijeća Marija Medić. Na posljetku je program jučerašnjega znanstvenoga skupa zaključen otvorenjem izložbe Šime Vidulina u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek.

Igor GAJIN – Glas Slavonije

Dvegrajci obnavljaju hodočašće do Romualdove pećine

KANFANAR – Kanfanarska udruga za čuvanje i promicanje naslijeđa Dvegrajci planira obnovu još jedne stare tradicije, održavanja hodočašća do Romualdove pećine. Ove se godine naime obilježava 1000. obljetnica od misionarskog dolaska sv. Romualda na područje Istre. Redovnik iz reda benediktinaca dijelom je svoga isposničkog života proboravio u pećini na sjevernom dijelu brda sv. Martin, iznad Limskog kanala, po čemu je ova pećina i dobila ime. Na blagdan sv. Romualda, u lipnju, bio je običaj da se do pećine hodočasti. Nakon Drugog svjetskog rata i ovaj je običaj, uz mnoge druge, ukinut.

Udruga Dvegrajci, koja promiče povijesne i prirodne znamenitosti Kanfanara, s kanfanarskom će župom ove godine obnoviti staru tradiciju. Na hodočašće će uz crkvene veledostojnike pozvati i benediktince iz samostana u Raveni, iz čijih je redova sv. Romualdo potekao.

Ove godine dovršit će se prijevod još jednog starog kanfanarskog rukopisa, što su također inicirali Dvegrajci, i koji bi potom trebao biti otisnut. Prof. Jakov Jelinčić iz pazinskog Arhiva prevodi starolatinski tekst Dvigradskog statuta, koji je nastao početkom XIV. stoljeća.

Usto, udruga će ove godine organizirati predavanje i izložbu o iskopinama koje su pronađene za posljednjih istraživanja Dvigrada, a koje datiraju iz VII. stoljeća. Predstavnici Dvegrajaca sudjelovat će na drugom dijelu simpozija o životnom dijelu prof. Ivana Rabara, rodom iz Ladica, koji će se nakon prošlogodišnjeg prvog održanog u Kanfanaru, ove godine održati u Osijeku, gdje je ovaj znameniti znanstvenik i pedagog dugo godina službovao. Udruga će organizirati i drugi pohod spomenicima hrvatske pismenosti. Nakon što je prošle godine posjećena Bašćanska ploča, Dvegrajci će ove godine na Cres u Valun, kako bi razgledali Valunsku ploču.

Najavljuju također samostalne izložbe članova udruge Olge Vicel i Marčela Starčića. Na godišnjoj skupštini Dvegrajaca, održanoj u subotu, pohvaljen je rad ovih umjetnika. Olga Vicel je, naime, tijekom prošle godine uz skupne, održala i samostalne izložbe svojih radova u Zagrebu, Vrbovcu i Pazinu, dok je Starčić, uz ostalo, izradio nadnaravnu skulpturu istarskog vola i tri monolita, postavljena uz crkvi Sv. Marije Svetomore. Pohvaljene su i dugogodišnje članice udruge Amadea Marić i Vilma Unukić koje su prošle godine dobile nagrade za životno djelo. Uz novčanu potporu kanfanarske općine Udruga Dvegrajci je prošle godine dobila i prostorije za svoj rad u starom kanfanarskom mlinu. Prostorije su međutim u lošem stanju, pa će se teško osigurati sredstva za njihovu obnovu.

A. POKRAJAC – Glas Istre

Iz malih Ladića do vrhova hrvatske povijesne misli

KANFANAR – U organizaciji Udruge za očuvanje i promociju kulturnog naslijeđa Dvegrajci održan je znanstveni skup o prof. Ivanu Rabaru, pomalo zaboravljenom povjesničaru, rođenom u obližnjem prikodražanskom selu Ladićima. Tom je prigodom na rodnoj Rabarovoj kući postavljena prigodna spomen ploča, koja će nakon Franje Glavinića, Petra Studenca podsjećati na trećeg velikana, poniklog na ovom području. Spomen ploču je, govorivši o značaju Ivana Rabara za našu historiografiju, otkrio dr. Josip Bratulić, predsjednik Matice Hrvatske a blagoslovio ju je kanfanarski župnik vič. Zorko Ritoša. Pred Rabarovom rodnom kućom nastupili su mladi svirci i plesači KUDa Dvigrad, pjevači na tanko i debelo iz Barata, pjesnik iz Liburnije Josip Marčenić i s nekoliko prigodnih recitacija Josip Folo.

Na znanstvenom skupu je a Ivanu Rabaru govorio Josip Folo, čijom je zaslugom iz zaborava otrgnuta nova značajna ličnost pedagoškog i povijesnog života Istre i Hrvatske. Ivan Rabar je rođen u Ladićima, ili Vladićima, kako su se tada zvali, 1851. godine u zemljoradničkoj obitelji. Njegov je talenat za učenje brzo uočio kanfanarski župnik Petar Studenac, te ga je nakon završetka pučke škole preporučio biskupu Jurju Dobrih. Mladi Rabar se tako našao na studiju teologije ali kako nije osjetio svećenički poziv nastavio je gimnazijsko školovanje u Rijeci i Karlovcu. Započeo je studij u Zagrebu i Grazu a kako nije imao sredstava za studiranje zaposlio se kao učitelj u Osijeku. Nastavio je studij i diplomirao u Budimpešti, odgovarajući na njemačkom jeziku. Zakratko je radio u Rijeci, da bi ponovno krenuo u Osijek, gdje je proboravio sav svoj radni vijek, do umirovljenja 1909. godine.

U Osijeku je osnovao preparandiju a kasnije je postao ravnatelj Prve hrvatske gimnazije. Odlaskom u mirovinu, prijatelji su ga nagovorili da dođe u Volosko kako bi otvorio hrvatsku gimnaziju. Rabar je i taj zadatak ispunio vrativši se potom u Zagreb gdje je 1919., nakon svršetka Prvog svjetskog rata i preminuo. Ivan Rabar je po svemu bio prirodni fenomen. Rođen u siromašnim Ladićima, uspio se velikim talentom i upornim radom uzdići do vrhunca naše povijesne misli. Prema istraživanjima dr. Miroslava Bertoše, napisao je nekoliko kapitalnih djela. Najprije je napisao »Povijest Venecije od osnutka do propasti« koristeći sve dostupne talijanske izvore. Potom je koristeći njemačke, engleske i francuske knjige napisao »Povijest Rimskog carstva« u dva dijela. Koristeći francuske autore napisao je za tim »Povijest francuske revolucije«. Na kraju izdao je svoju najbolju knjigu »Povijest novijeg vremena 1815. do 1878.« u kojoj je kronološkim redom iznio sva događanja novije europske povijesti bez ocjena jer nije imao dovoljno povijesnog odmaka da bi mogao komentirati neka zbivanja. Rabar je bio jezični poliglot, suvereno je baratao sa nekoliko svjetskih jezika, pa je preveo mnoga povijesna, filozofska i sociološka djela. Rabarovo bavljenje novijom povijesti Europe je po dr. Bertoši i danas značajno za našu historiografiju, jer se tom tematikom u Hrvatskoj nitko nije bavio. O Rabarovu radu za Maticu Hrvatsku govorio je dr. Josip Bratulić. Rabar je bio jedan od najplodnijih povjesničara koji je po narudžbi pisao za Maticu. Jedan je od rijetkih znanstvenika koji je izvršio gotovo sve narudžbe koje su mu dane. Pred kraj života vodio je redakciju koja je trebala napisati sveobuhvatnu povijest Istre. Zbog smrti nije uspio ostvariti taj projekt. Povijest Istre je za Maticu Hrvatsku u dvadesetim godinama napisao Dane Gruber ali taj rad nije ocijenjen dobrim pa taj posao čeka nove autore.

Ravnateljica Prve hrvatske gimnazije u Osijeku Marija Šerić je govorila o pedagoškom radu i zaslugama Ivana Rabara kao pedagoga i gimnazijskog ravnatelja u tom gradu. Rabar je bio veliki znalac i autoritet, strog i nadasve pravičan. Pred

sjedavao je maturalnim komisijama u najznačajnijim školama sjeverne Jugoslavije ali je usprkos strogosti bio veoma cijenjen po pravičnosti i stručnosti. U Osijeku je zapamćen i njegov društveni i javni rad o čemu je govorio dr. Stjepan Sršan. Rabar se bavio i političkim radom pa je bio vijećnik u gradskoj skupštini u Osijeku. Jednom je, 1907., kandidiran i za gradonačelnika ali nije prošao na izborima.

Nakon rada u tada tipičnoj njemačkoj sredini, Osijeku, koja mu je priznavala stručnost ali i spočitavala da je Hrvat, Rabar se na nagovor dr. Štadlera, dr. Laginje, Spinčića, svog kolege Korlevića i Viktora Cara Emina našao u mađaronskoj sredini Rijeke. Prema izlaganju Gorana Crnkovića ovi su mu uglednici dali zadatak osnivanja Male komunalne realne gimnazije koja je otvorena u Voloskom. Rabar je i taj zadatak obavio na opće zadovoljstvo te je nakon izlazaka prvih maturanata po vlastitoj želji, u nadolasku prve svjetske kataklizme odselio u Zagreb gdje se bavio znanstvenim redom. 0 ugledu Ivana Rabara u Rijeci svjedoči izjava tadašnjeg crkvenog uglednika Fiamina kako pali i žari svojim hrvatskim duhom. Po završetku skupa koji su u ime pokrovitelja pozdravili županijski pročelnik za kulturu Mladen Dušman i načejnik općine Kanfanar Mario Červar te predstavnici Osječkobaranjske županije i grada Osijeka izražena je želja da se znanstvena priopćenja nađu u prigodnoj publikaciji Dr. Josip Bratulić je Mariju Červaru predao originalne knjige Ivana Rabara u izdanju Matice Hrvatske koje će se čuvati u knjižnici Osnovne škole Petra Studenca.

Drugi dio znanstvenog skupa održat će se 1. travnja u Osijeku.

A. POKRAJAC -Glas Istre

Izgubljeni Raj Olge Vicel

U Galeriji »Mirko Virius«, Tkalčićeva 14. do 23. rujna bit će otvorena izložba slika Olge Vicel.

»Njezina primarna žudnja za vezenjem seže u najraniju mladost kada je željela, ne znajući još kako, zapisati koncem neka svoja rana sjećanja vezana za pastoralne prizore voljene, središnje Istre. Plemenitu dostojanstvenost baškarina, glasnu živost karte, miris ognjišća, bukaletu mirisom vina ispunjenu, suspregnutu toplinu i riječi none i noneta, delo u kampanji. Mirisi i sjećanja. Sjećanja i mirisi. I prvo ostvarenje ove osebujne autorice. Ruže na crnom veluru, strojnim vezom, višebojnim svilenim koncem izvezene. I žudnja za »pravom slikom«, prvim istarskim kažunom, prvim folklorašima, ne tako davne 1991. godine. I tako je krenulo. Tiho i skromno. Radeći i ispravljajući samu sebe, kao sebi samoj najstroži kritičar. Poradila je marljivo na otjelotvorenju svojih sjećanja, oplemenila ih doživljajem. Bez opterećenja preuzetom naracijom, bez artificijelne poze i teatralnosti, bez plačljive sentimentalnosti. Jednostavno, sve je svela na elementarno, oživjevši tako svoje davne vizije. Oslonila se instinktivno na tradiciju pučke i intuitivno na tradiciju građanske (primijenjene) umjetnosti vezenja, radeći uvijek sa srcem. Ona je i pored toga izvorna i samonikla, utoliko što je sama iznašla novi likovni put, u okvirima fenomena naive, ali i izvan njega. U slikarstvo je uvela svileni konac i strojno vezenje u već za sada impresivnu, mozaičnu cjelinu. A u njoj je tak srčano i jednostavno pokazala svoju voljenu sredinu »srca od Istre«, bez imitativnih natruha. U ovoj autentičnoj priči stvarateljice autodidakte ona nije samo apsolutno odličan zanatlija. Ona u sebi nosi i u sliku pronosi izuzetno dobar, urođeni smisao za kompoziciju, zalažući se sa potpunim pripadanjem za očuvanje autohtonog, istarskog bića.

Od malenog segmenta veza kojega minuciozno gradivno izrađuje mijenjajući nebrojeno puta – ne samo boju, već nijansu sjajnog, svilenog konca – ona mozaikalno slaže, trpno poput istarskog suhozida – svoju sliku svijeta. (…) Vjerni uvijek doživljenom i viđenom. Redaju se tako prizori kažuna, izmjenjuju se godišnja doba odvojena u pripadajuće boje, zalasci sunca uz more, opojnom miriše lavanda, rascvjetale livade prizivaju razigrane leptire, dostojanstvene masline – čuvarice su i odrediteljice podneblja koje u nepomaku prate minuća, te njezin voljeni Dvigrad. On koji ponositi i vremenu usprkos, kruni krajolik svojom reprezentativnošću, obavijen nujnošću zaborava i tugom, istovremeno. (…) U svom opusu autorica nam je poklonila Istru koje više nema i svoju toplinu sjećanja na jedan potpuno jedinstven način, kako je otvarajući samostalnu izložbu Olge Vicel u Klubu studenata Istre u Zagrebu godine 1996. ustvrdio prof. Josip Bratulić. Na neki jednostavan i primaran način Olga Vicel discipliniranom strogošću razrađuje svoj motiv dok u svoje slike istovremeno unosi nadu u obnovljeni svijet, s povjerenjem u onaj »mali izgubljeni raj« i u njegov povrat.«, piše u predgovoru kataloga Gorka Ostojić Cvajner.

Vjesnik, Srijeda, 15. rujna 1999.

Potraga za gusarima arheolozima

KANFANAR – Predstavnici kanfanarske Udruge za zaštitu kulturne baštine »Dvegrajci« s predsjednikom Antunom Medenom već godinama upozoravaju na teško stanje napuštenog srednjevjekovnog grada Dvigrada koji je prepušten zubu vremena i propada. Međutim, iz »Dvegrajaca« prošlog mjeseca stiglo je još jedno alarmantno upozorenje da nepoznate osobe prekopavaju susjedni grad Parentin koji je u ratovima razoren još u ranom srednjem vijeku, ali nikada nije u dovoljnoj mjeri istražen pa, vjerojatno, u svojoj »utrobi« krije vrijedne arheološke ostatke.

To je, najvjerojatnije i ponukalo »gusare arheologe« da se late posla i počnu s kopanjem. Čak su dopremili i manji agregat za struju koji im omogućuje rad noću, daleko od znatiželjnih očiju.

No, nekoliko iskopanih jama i njihov alat pronašli su pastiri i prijavili Udruzi »Dvegrajci«, koja je potom obavijestila Zavičajni muzej u Rovinju u čijoj je nadležnosti Parentin.

Prema riječima kustosa Muzeja Damira Matoševića, u dva navrata su stručnjaci Arheološkog muzeja Pula i rovinjskog Zavičajnog muzeja s policijom obišli Parentin, otkrili alat, agregat za struju i osam iskopanih rupa što očito kazuje da samozvani arheolozi tragaju za nepoznatim blagom. O nalazima je izviješćena policija koja je poduzela istragu i još uvijek traga za počiniteljima.

N. O. R. – Glas Istre