Ostaci crkve Sv. Jakova nalaze se stotinjak metara zapadno od crkve Sv. Agate prema Dragi. Danas među ruševinama stoji još samo dio sjevernog zida crkve. Nešto niže od crkve mogu se nazrijeti temelji više nastambi zidanih u suhozidu pa se pretpostavlja da je tu nekad davno bila benediktinska opatija i ona nastala u vrijeme kada je sv. Romualdo ovdje imao velikog utjecaja.
Toponim terena oko crkve se imenuje Gradina dok se niže oko pećine i izvora imenuje Kašteljir, što je ustvari isti naziv za mjesta starih brončanodobnih i željeznodobnih naselja. Dokument iz 1096. god. to mjesto spominje u tekstu «… actum in Canfanario iuxta Castelerium de Fontana.» Iz toga se teksta može naslutiti da je područje Gradine bilo tada važnije od Kanfanara. Sveti se Jakov spominje i u Istarskom razvodu od 1325. god. riječima: «… ravno na koronu pod creki s(ve)toga Jakova, i tu na njega dan držimo na našu stran naš sanam…» (samanj). Biskup Tommasini je polovicom 17. st. pisao o tom mjestu da je tu mogla biti srušena utvrda ih samostan. Crkva se u dvigradskim bratovštinskim knjigama spominje po zadnji puta da je 1720. popravljena brava na vratima, da se 1745. još palilo (održavalo) vječno svjetlo te da se 1763. god. popravilo vrata i stavilo novi konop za zvono.
Svetkovanje i običaji oko sv. Jakova preselili su se u Kanfanar gdje se on slavi na poseban način za Jakovlju.
Anton Meden