Month: svibanj 2005

Nakon šest stoljeća, opet Dvigradski statut

KANFANAR – Nakon šest stoljeća, feudalni statut Dvigrada, nekada najmoćnijeg srednjovjekovnog grada u Istri, ponovo će ugledati svjetlo dana, u sklopu projekta transkripcije, prevođenja i stručne obrade istarskih statuta koji se čuvaju u pazinskom Državnom arhivu.

Šest godina rada Taj projekt prekjučer su u kanfanarskoj školi Petra Studenca predstavili mr. Jakov Jelinčić, koji na inicijativu Udruge za čuvanje kanfanarske baštine “Dvegrajci”, već šest godina radi na tomu pravnom dokumentu, i ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu Tajana Ujčić.

Dvigradski statut vjerojatno je nastao polovicom 14. stoljeća, a mletački dužd ga je odobrio 1428. godine. Nakon Eufrazijane i pulske Arene, istarski statuti mogu se svrstati na treće mjesto po svojoj kulturno-povijesnoj vrijednosti jer svjedoče o pravno utemeljenom životu u istarskim gradovima još kada to nije imala većina europskih gradova – rekao je tom prigodom mr. Jakov Jelinčić.

Tekst izvornika pisan je na srednjovjekovnom latinskom jeziku i to je tipičan feudalni zakonik u kojem se, primjerice, propisuje odsijecanje ruke za kradu, ali i notaru za izdavanje lažne isprave.

Visoke globe

Propisuje se i plaćanje visokih globa za klevetu nevinih žena, prodaju mesa uginule životinje, bacanje smeća i prolijevanje prljave vode na ulicu. To su na predstavljanju Statuta na latinskom i u hrvatskom prijevodu pro-čitali pazinski gimnazijalci Rita Meden i Ivan Perišić. Općina Kanfanar iz svog proračuna već je izdvojila dio novca za tiskanje Statuta, a realizaciju cijelog projekta obrade dvadesetak istarskih srednjovjekovnih statuta pomoći će županija.

FRANJO ŽERAVICA – Večernji list

Dvigradski statut povijesno važan kao Eufrazijana

KANFANAR – U dvorani OŠ Petra Studenca jučer je predstavljen projekt objavljivanja Dvigradskog statuta, koji se priređuje u izdanju Državnog arhiva u Pazinu i uz potporu Općine Kanfanar i Istarske županije. Kako je rekla ravnateljica arhiva Tajana Ujčić, Dvigradski statut se objavljuje u sklopu objave sadržaja nekoliko vrijednih srednjovjekovnih statuta istarskih gradova, čija je povijesna važnost slična onoj Eufrazijane i pulskog amfiteatra. Dvigradski ima i svjetsko značenje, pa će biti objavljen uz povijesni uvod dr. Slavena Bertoše, pravnu analizu dr. Nele Lonza, prijevod mr. Jakova Jelinčića, kojem će recenzenti biti dr. Mirjana Matijević Sokol i akademik Lujo Margetić. Na kraju će zbog velikog značenja za stručne krugove biti objavljeni i opširni sažeci na nekoliko svjetskih jezika.

Govoreći o radu na prije¬vodu, Jelinčić je rekao da je Dvigradski statut prožet misterijima. Vjerojatno je nastao 1413. godine, a nakon što je Dvigracl na zamolbu svojih stanovnika od venecijanskog dužda dobio gradonačelnika, dorađen je i u sadašnjem obliku objavljen 1428. Do 1990. se čuvao u riječkom arhivu, a zahvaljujući naporima tadašnjeg ravnatelja Dražena Vlahova, uoči Domovinskog rata je dopremljen u Pazin. Pisan je na starolatinskom jeziku, pa se mora pažljivo prevoditi, posebno pazeći na pravne norme koje su tada bile u uporabi. Jelinčić se za potporu u radu na sta¬tutu zahvalio Dvegrajcirna i njihovom neumornom predsjedniku Antonu Medenu. Zahvalio se i bivšem i sadašnjem načelniku Mariju Červaru i Antonu Modestu, koji su potpomogli rad na projektu. Anton Meden je objavio da je Općina Kanfanar ove godine u svom proračunu osigurala 70 tisuća kuna za ovaj projekt. Podsjetio je da se na prijevodu radi od 1999., kada je izdana prva monografija Kanfanarštine. Načelnik Modesto je naglasio da je Općina procijenila važnost projekta i odlučila podržati njegovo reizdanje. Predstavljanje je vodila Marija Sošić. Najavio ju je mali bubnjar Erik Peruško, a pojedine odredbe statuta govorili su đaci pazinskog kolegija, Rita Meden na latinskom i Ivan Perišić na hrvatskom.

A. POKRAJAC – Glas Istre

Kašteljir će biti prvi ekopark na Kanfanarštini

KANFANAR – Udruga Dvegrajci, koja se bavi očuvanjem i promicanjem kulturne i prirodne baštine Kanfanarštine, prošlog je vikenda organizirala akciju čišćenja i uređenja gradine Kašteljir sjeverno od Kanfanara, na južnoj padini Limske drage. Na donjem platou gradine, podno nedavno obnovljene romaničke crkve Sv. Agate iz 11. stoljeća, postoji pećina iz koje na dva mjesta izvire voda. Na platou je još sedam izvora koji su, sve dok Kanfanar nije dobio vodovod, bili važni za opskrbu pitkom vodom. Uz izvore su kasnije napravljeni kanali u kojima se skupljala voda i preko pročistača ispuštala u veliku cisternu. Starije Kanfanarke se još sjećaju kako su za suša u brentama nosile vodu na leđima do svojih kuća.

Zbog vode su oko Kašteljira u ta vremena pasla stada ovaca pa ga nije trebalo čistiti. Budući da više nema ni ovaca ni ovčara, raslinje je prekrilo gradinu, a ulaz u pećinu i prilaz izvorima je potpuno obrastao šikarom. Dvadesetak ljubitelja prirode uspjelo je ‘ ukloniti raslinje pa je Kašteljir zasjao nekadašnjim sjajem. Kako bi dočarali ugođaj nekadašnjeg života na gradini, Dvegrajci su sa sobom poveli arheologa Darka Komšu iz Arheološkog muzeja Istre i etnologa Roberta Bilića iz Etnološkog muzeja Istre. Komšo i Bilić su, uz predavanje o životu u gradinama, demonstrirali razne vještine nekadašnjih stanovnika.

Tako su Dvegrajci mogli vidjeti kako se u prapovijesti palila vatra kremenom i štapom na drvetu te kako se izrađivalo oružje za lov, od luka i strelica do noževa od kamena.

Kašteljir potječe iz brončanog doba, a prostire se od crkve Sv. Agate na nekoliko platoa do strme padine Limske drage. Nastao je oko pećine i izvora vode, koji su s dubokom, plodnom i vlažnom Limskom dragom bili pravo utočište prvim lovcima i skupljačima bilja. Početkom stoljeća locirao ga je tršćanski arheolog Marchesetti, pa je ušao u katalog tadašnjeg pulskog Gradskog muzeja. Imao je tri reda bedema, koji su obrubljivali pojedine uzvisine. Prema opisima tadašnjih arheologa bedemi su bili savršeno vidljivi, a kroz njih je prilazila i cesta za Barat, na drugoj strani Limske drage.

Kašteljir je istraživan i nakon Drugog svjetskog rata, kada se okolna zemlja još obrađivala, pa su tu pronađeni dijelovi keramike . Prostor gradine je danas zarastao i nepregledan. Dvegrajci žele to promijeniti pa prema svojim planovima, koje podržava Općina Kanfanar, na ovom području namjeravaju urediti prvi mali ekopark na Kanfanarštini. U udruzi koja je od zaborava spasila mnoge znamenitosti ovoga kraja već razmišljaju i o drugom etnoparku, lokvi Škarpeniž istočno od Kanfanara. Na tom je mjestu također izvor koji je punio lokvu, čije je dno nekad bilo puno vodenog bilja koje se penjalo preko tri reda stijena. Danas je pola lokve zatrpano jalovinom obližnjeg kamenoloma koji će se uskoro zatvoriti, čime će se omogućiti i obnova Škarpeniža.

A. POKRAJAC – Glas Istre

© 2017 Dvegrajci

Theme by Anders NorenUp ↑