Nakon napuštanja Dvigrada od strane općinskih vlasti, klera i dijela stanovnika, koji su se odlučili kao najzgodnije mjesto u komunu doseliti u Kanfanar, na mjestu starije crkve iz XIII. st. dali su se na izgradnju nove veće crkve koja će biti ujedno i župna crkva. Sam početak gradnje, kako možemo vidjeti iz natpisa na ploči više ulaznih vrata, počeo je 1695. god. i to uz pomoć komuna, kojeg predstavlja podeštat Cesare Barbabianca i klera, u prvom redu plovana Antona Crnje, kanonika Ioane Rovis i ostalih. Iznad ulaznih vrata je drugi natpis koji govori o završetku gradnje 1696. god. za podeštata Girolama Gravisi (inače iz poznate porodice markiza) te o pomoći potrebnoj za gradnju od strane župljana i iz komunske žitnice. Radi boljeg pojašnjenja, Venecija je imala u svojim komunima uskladišteno općinsko žito kojim je regulirala stabilnost cijene na tržištu pa tako vidimo da je crkva bila građena i prodajom općinskog žita.

Kada pogledamo razne datume po crkvi, vidimo da je krstionica napravljena 1717. god. od podeštata Serena Sereni a njegov je obiteljski grb (tri delfina u krugu) isklesan na vrhu krstionice. Inače još jedan grb te iste porodice može se vidjeti u Korenićima u zidu jedne štale. Kroničari spominju još jednu krstionicu, koja je donesena iz Dvigrada i na kojoj je pisala godina 770. (u to vrijeme su krstionice imale oblik kamenog višestraničnog suda) koja je prenesena u Kanfanar i kojoj se nažalost gubi svaki trag.

Oltar sv. Antuna Padovanskog (poznatog po tome što mu se ukazalo Dijete Isus, pa se ga tako i prikazuje) dao je sagraditi podeštat Gavardo Girolamo god. 1775. Za propovjedaonicu se govori da je donesena iz Dvigrada 1714. kada je crkva i posvećena od strane biskupa Vaire i kada je podeštat bio Giovanni Brati. Plemićki grb obitelji Brati nalazi se u Filićima (Kanfanar) ugrađen kao ‘kantuna’ na kući Sošić.

Svetoj Mariji od Ružara posvećena je bočna kapela u župnoj crkvi sv. Silvestra u Kanfanaru. Slavimo ju prvu nedjelju listopada kada biva izvađena iz svoga mjesta, postavljena na nosila i u procesiji nošena po Kanfanaru. Kapela je vjerojatno izgrađena kada i crkva (XVII/XVIII st.).

Oltar je velik (mnogo veći od glavnog oltara, slučaj kojeg dosad nisam imao prilike vidjeti) rađen od raznobojnog mramora pa bi mogao biti oltarom mnogo većoj crkvi. Iznad lijepog svetohraništa u staklom zatvorenoj konki, čuva se drveni kip Majke Božje koja drži Dijete Isusa. Oba su obučeni u haljine a na glavama su im krune. Konku obrubljuje četrnaest u mramoru izrađenih medaljona (petnaesti fali?) na kojima je prikazano petnaest otajstava krunice, među njima ona koja se odnose na život Marijin. Počinju sa navještenjem, susretom Marije i Elizabete, rođenjem Isusa a završavaju s Isusovim uskrsnućem, Marijom s apostolima na Duhove i posljednje, Marijinim uznesenjem. Sa strane, gornji dio drže po dva mramorna stupa a rubove ukrašava stilizirano akantovo lišće. Bočno su dva kipa, sv. Dominika i sv. Ruže Limske. Svod kapele zatvara kupola.

U istočnom dijelu zida kapele još je i kip Majke Božje Lurdske gdje se vjernici mogu doći posebno pomoliti.

Za oltar u kapeli Majke Božje od Ružara nisam nigdje mogao pronaći tko ga je i kada napravio pošto nisam uočio nikakav natpis koji bi govorio o tome pa možemo pretpostaviti da je izgrađen do 1714. i Veliki oltar, kako možemo zaključiti prema grbu plemićke obitelji koji se nalazi u ključu luka oltarne slike, koji u gornjem dijelu ima tri zvijezde u redu a u donjem je stablo, pripada obitelji Ruffini kojima možemo biti zahvalni za veliki oltar. Međutim, iz nepotpunog spiska dvigradskih podeštata (kako su se iako u Kanfanaru, nazivali sve do propasti Venecije) nalazimo jednog Cristofora Ruffini koji je 1730. bio podeštat ali to sigurno nije bio taj već neki raniji koji nije u spisku kojega spominjem.

Oltarna slika prikazuje gore Majku Božju s Djetetom; a niže nje su sv. Sofija ispod koje se nazire stilizirani Dvigrad, i patron naše župe sv. Silvestar, papa. Sama kompozicija slike je piramidalno kružna gdje kompoziciju piramide ili trokuta čine likovi svetaca dok njihove glave kao i glave anđelića raspoređuju se u krugu. Oltarnu sliku uokviruju po jedan mramorni stup sa strane i gornji dio koji je ukrašen formama akantusova lišća dok je na mramornom oltaru isto tako vrlo lijepo svetohranište u raznobojnom mramoru na kojem je nekad stajao kip uskrslog Krista.

Kao vrijedno spomena inventara u crkvi možemo spomenuti i orgulje koje iako stare (oko 250 god. ???) nemaju neku umjetničku vrijednost i u dosta su lošem stanju.

Kanfanarski zvonik dao je sagraditi 1732. god. kanonik Zvane Meden kako je bio običaj po teritoriji Venecije, u blizini crkve a ne da se drži za nju. Stara zvona su zamijenjena 1891. i postavljena nova iz ljevaonice de Polli iz Vittorio Veneto. Kasnije su i ta zvona bila topljena i nanovo lijevana u naše vrijeme. Zvonik je visok 25 metara i ima tri zvona.

Sakristija je nadodana u godini 1860. od kapele Majke Božje od Ružara uz južni zid crkve koja danas služi kao dvorana za vjeronauk i druge susrete. Najmlađi je dio koji je nadodan iza glavnog oltara u godini 1923. od strane svećenika Alojzija Andretića.

Propovjedaonica koja krasi našu župnu crkvu u Kanfanaru nekada je bila dio namještaja dvigradske bazilike sv. Sofije. O njenoj ljepoti i starini pisao je 1650 novigradski biskup Tommasini.

Šesterostranog je oblika, sva od kamena, uokvirena s pet ploča dok je šesta strana otvorena i služi kao ulaz. Stoji na šest stupova čiji su kapiteli ukrašeni lisnatim motivima. Motivi uklesani u reljefu na pločama nisu u međusobnoj povezanosti a takvi su motivi bili uobičajeni za dekoraciju sarkofaga. Prva ploča u plićem reljefu ima za motiv križ sa vegetacijskim i vitičastim ukrasima što u stvari predstavlja lozu koja je uz križ u starokršćansko vrijeme simbolizirala Krista. Slijedeća ploča je ukrašena florealno-lisnatim motivom vrlo bujnog izgleda. Ispred te ploče diže se stupić koji nosi orla – simbol sv. Ivana Evanđeliste koji na raširenim krilima ima postolje za knjigu. Na trećoj ploči je sv. Sofija koja kao zaštitnica Dvigrada u rukama drži dva grada. Taj prikaz ima i svoju heraldičku simboliku. Četvrta ploča u plićem reljefu prikazuje Janje (Agnus Dei), koje bi trebalo prvom nogom obgrliti trijumfalnu zastavu na štapu u obliku križa. Peta ploča okrenuta je prema unutra i nije vidljiva izvana. Na njoj je prikazana Bogorodica na prijestolju. U desnoj ruci ima knjigu dok lijevom drži na koljenu Dijete Isusa koji u ruci drži jabuku simbol slobodne volje čovjeka.

Naša propovjedaonica ima veliku umjetničku vrijednost jer u svojim elementima karakterizira prelazak romanike u gotiku, a nastala je početkom XIV st.

Prilikom radova uklanjanja starog poda u župnoj crkvi, u listopadu 2005., ispod teraca je pronađen stariji, originalni pod. U njemu su pronađene 23 grobnice sa pripadajućim nadgrobnim pločama, na kojima su se, većinom, nalazili uklesani natpisi. Najstarija grobnica je iz 1714, a najmlađa iz 1802.

Većina grobnih ploča u svojim natpisima donosi tek najosnovnije podatke o umrlima (ime pokojnika i očevo ime), no neke donose i kratke izreke čiji je literarni izvor Knjiga o Jobu i liturgija koja je vezana uz večernje laude u oficiju za mrtve:

BREVES DIES HOMINIS SVNT (kratki su ljudski dani – Job 14:5)

POST TENEBRAS SPERO LVCEM (poslije tame iščekujem svjetlo – Job 17:12) MEMENTO MEI DEVS

QVIA VENTVS EST VITA MEA (spomeni me se Bože, jer život moj je kao dašak vjetra)

SPERO VIDERE BONA DOMINIIN TERRA VIVENTIUM (nadam se vidjeti dobrotu tvoju u zemlji živih)

Pojavljuju se prezimena Burić, Marić, Sošić, Matohanca, Morosin, Basilisco, Meden, Vidulin,Okret i Pilković. Potvrđuju se i dva nadimka: Jureša i Dvorinac, koja su potvrđena i u Status animarum (Stanju duša) župe Kanafanar iz 1822. godine.

Anton Meden

GPS kordinate lokacije: 45o07’22.33”N – 13o50’15.32”E