Flora – općenito

Područje općine Kanfanar se nalazi na granici dvaju klimatskih područja, a tako i dvaju biljnih zona. Obalni dio Limskog kanala spada u tipično mediteransko područje ( eumediteran) pa se na tom predjelu razvija šuma hrasta crnike i crnog jasena ( Orno- Quercetum ilicis H-ić, 1956./1958.) dok ostatak općine spada u submediteran i tamo se razvija šuma hrasta medunca i bjelog graba (Querco- Carpinetum orientalis, H-ić, 1939.). To su takozvane klimatogene zajednice tog područja. Klimatogena zajednica je ona vrsta šume kojoj teži neko područje tj. svaka šuma na nekom području bi kroz dovoljno dugo razdoblje i bez negativnog utjecaja čovjeka i prirodnih katastrofa (požari, poplave) postala ili šuma crnike i crnog jasena ili šuma medunca i bijelog graba ovisno o tome da li je toplija ili hladnija klima. Klimatogena zajednica je najviši stupanj organizacije biljaka. U takvoj šumi svaka vrsta ima svoje mjesto i jedna drugoj ne smetaju, već si i pomažu, npr. grab tjera hrast da naraste viši i čisti ga od donjih grana koje se suše i pogodne su za ulazak bolesti u stablo. Tipične šume hrasta crnike rastu uz obalu Limskog zaljeva. Većina biljaka je vazdazelena tj. ima debelo kožasto lišće puno aromatičnog ulja kako bi lakše preživjela ljetne vrućine (hrast crnika, zelenika, lovor, planika, smrdljika, mirta), a druge imaju igličasto ili reducirano lišće i bodlje da ih ne brste životinje (šmrika, vrijes, drača, šparožina). Na žalost većina crnikovih šuma je degradirana i u stadiju je makije (gusta neprohodna šuma sa stablima i grmljem iste visine). U dovoljnom vremenskom periodu crnika bi nadrasla ostale vrste i polako bi se razvila u normalnu šumu. Sječom ili požarom makije nastaje garig ( područje obraslo niskim grmljem), a ako se i garig devastira nastaje kamenjara (ljuti krš).

Submediteran je područje gdje prevladava blaža klima, ali svejedno njegovom degradacijom iz šuma hrasta medunca nastaju tzv. pseudomakije pa zatim pseudogarig i na kraju kamenjara. Područje Kanfanara je zanimljivo jer se većim dijelom biljke iz eumediteranskih šuma miješaju sa biljkama submediteranskih šuma. Pa tako u medunčevim šumama sa bijelim grabom nalazimo crni jasen, zeleniku, crniku, maklen, šparožina, veprinu, tetiviku, ciklamu i dr. koje su sastavni dio crnikovih šuma. Osim njih pridolazi klen, cer, drijen, oskoruša, drača, glog, crni trn, kozokrvina, kupina, šibika i mnoge druge.

Mnoge biljke koje dolaze od prirode su jestive, a i ljekovite. Jestive su šparoge, bljušt, mlada veprina (leprin), drenjule, šipak, crni trn, oskoruša, kupina, maslačak, rokulja, divlji radić, šumska jagoda i sve divlje voćke. Naročito su cijenjene i tražene u industriji aromatične biljke poput ružmarina, lavande, metvice, kadulje, lovora idr.

Šume u Istri su jako bitne radi sprečavanja erozije tla i ublažavanja klimatskih ekstrema, a bitna je i estetska funkcija. Kod nas je uvriježeno mišljenje da je za vrijeme vladavine Venecije uništeno najviše šume, ali Venecija je imala zakone koji su štitili šume. Šume su najgore prolazile za vrijeme ratova kad nije bilo čvrste vlasti i ljudi su nekažnjeno devastirali šume. Za vrijeme vladavine Italije su počela masovna pošumljavanja erozivnih područja u Istri. Međutim kad je počeo Drugi svjetski rat, šume su se počele masovno sjeći. Tak je 1958. uveden red u gospodarenje šumama, zabranjene su industrijske sječe i počelo se potrajno gospodariti uvažavajući prirodna načela i bioraznolikost. Danas šume se šire na zapuštena poljoprivredna zemljišta. I tako dok većina zapadne Europe ima umjetno podignute šume (kulture i plantaže) u Hrvatskoj je svega 5% šuma umjetno podignutih. Istra više nije crvena, bijela i siva nogo zelena.

Martina Zaharija