Srednji vijek

Kanfanarština – Srednji vijek

Dvigrad, najreprezentativniji srednjevjekovni spomenik u općini Kanfanar, staro općinsko središte napušteno zbog kuge pa malarije u XVII st.

Kaštel Parentin, naseljen u antici i ranom srednjem vijeku. Po skromnim nalazima koji su tamo izašli reklo bi se da je tamo život stao oko IX st. što, naravno, daljnja istraživanja mogu opovrgnuti. Parentin se spominje i kasnije u raznim darovnicama ali pitanje je dali kao teren ili kao kaštel.

Kanfanar se spominje iz darovnice iz 1096. i u tekstu ga se smješta kod Castellerium de Fontana što bi značilo da je u to vrijeme na Gradini kod izvora (misli se na pećinu u kojoj i oko koje izvire voda) bilo važnije mjesto nego što je u to doba bio Kanfanar. Pitanje je, zašto se nije spomenuo samostan sv. Jakova. Ako ga u to doba još nije bilo, pitanje je, što je onda važnoga bilo? Zapadno od ostataka crkve sv. Jakova moguće je prepoznati temelje nastambi u suhozidu.

Pećina sv. Romualda, benediktinca koji je osnovao kamaldolski red, po kojemu je dobila ime, bila je mjesto boravka i meditacije poznatoga sveca na samome početku II tisućljeća.

Izgleda da su pod njegovim utjecajem nastale opatije (u općini Kanfanar) Sv.Petronila; Sv.Petar u okovima; Sv. Jakov i Sv.Siksto.

Ostatci srednjovjekovnih građevina za koje se ne zna namjena ima na brdu Gradina kraj Žuntići čiji zidovi odstupaju malo od linije istok – zapad. U bazi ima više prostorija i građena je vapnenom žbukom.

Ponad Drage kod vijadukta na parceli zvanoj Baštija, isto tako, ostatci su građevine orijentirane istok – zapad pored koje vlasnici parcele tvrde da je bilo nađeno grobova sa kamenim škriljama. Stariji su govorili da je to bila crkva sv. Sebastijana (Baštijan izv.) i nekoliko kamenih dijelova od kojih dva sa natpisima, navodno, po pričanju pokojnog Zvana Sironića, dolaze upravo sa te građevine. Ti su kameni dijelovi danas ugrađeni u zidu u ulici Franje Glavinića u Kanfanaru.

Dvigrad je, prije nego što je napušten, osim Kanfanara, imao i selo Barat, dok se za selo Morosola ,između Mrgani i Červari, ništa ne zna. Danas se jedva može razaznati, ako je osoba upućena, da je na tome mjestu bilo kuća. Selo je ucrtano u mapi obitelji Korenić iz 1724.