Na zaravanku ponad strme padine obrubljene stijenama gdje Draga oštro, nakon Parentina, skreće u lijevo prema Limu, pretpovijesni zidovi čine jednu od najčudnijih kod nas poznatih obzidanih pretpovijesnih mjesta. Sjeveroistočna strana ima stotinjak metara dužine dok ona jugozapadna oko osamdesetak.

Sa tog se dominantnog mjesta, kao na dlanu, vide Parentin, Dvigrad i gradina Zad Glavice sa desne strane a sa lijeve, sv. Martin i Limska gradina. Dakle, pošto je izgrađeno na oštrom kuku koji je prirodno zaštićen strmom padinom i stijenama iz pravca Drage, za komunikaciju i strateški na vrlo je dobro odabranom mjestu.

Zidovi, ne više od metra široki, zatvaraju i dijele taj trokutasti prostor u deset dijela i prepoznatljiv je istočni ulaz kojeg ljevkasto prati prilazni zid. Terasa na rubu Drage samo je u istočnom dijelu, po ostatcima koji se sada vide, bila ojačana zidinama dok je ostatak, koji ima više stijene, bio tako prirodno branjen. Podloga je kamenita i teška je za hodanje pa je to možda i razlog što nigdje nisam uočio tipične keramičke ostatke lončarije.

Ime Baštija lokalno stanovništvo smatra da je došlo od, sada sa druge strane autoputa, gdje su ostatci srednjevjekovnog objekta u čijoj su blizini pronađeni škriljama izgrađeni grobovi, crkve sv. Baštijana, kako se kod nas kaže. Međutim, ostatci ovih zidina koji su u srednjem vijeku sigurno bili bolje sačuvani i više uočljivi, mogli bi biti razlogom takovog naziva.

Čekamo da struka kaže svoje mišljenje.