Tragom legendi pronašao brojna povijesna svjedočanstva

Anton Meden, predsjednik Udruge za čuvanje i promicanje naslijeđa Kanfanarštine »Dvegrajci«, pasionirani je arheolog amater. U potrazi za arheološkim nalazima, prateći legende, pročešljao je cijelu Kanfanarštinu. Najprije je pronašao grob u pećini na izbočini nasuprot luci u Limskom kanalu. Već u površinskom dijelu groba pronašao je dijelove ljudskih kostiju, keramike i veliki zub vepra. Nalazište je pokazao arheolozima Arheološkog muzeja Istre, koji su ga datirali u brončano doba te obilježili i pohranili nalaze. Meden se potom uputio u istraživanje pećine Pećinovac, koja je sada u čvorištu Istarskog ipsilona kod Okreti. U dnu pećine pronašao je nekoliko ulomaka pretpovijesne keramike. I o tome je obavijestio arheologe Arheološkog muzeja, koji su istražili i zabilježili lokaciju. Prema nalazima je utvrđeno da su u Pećinovcu u bakreno doba, od 4000. godine prije naše ere, boravili ljudi.

Pronašao broje tumule i gradine

Idući tragovima zapisa talijanskog arheologa Marchesettija na brdu iza sela Putini, prema Žuntićima, pronašao je tumul. O tom su se grobnom mjestu iznosile brojne pretpostavke, a tek je Meden ustanovio gdje se točno ono nalazi. Kasnije je, na sjevernoj izbočini na rubu Limske drage, zapadno od sadašnjeg vijadukta, otkrio novi tumul. Na južnoj, kanfanarskoj strani pronašao je dvije gromače, od kojih je jedna već bila oštećena. Pronašao je i tri oštećena tumula s otvorenim sarkofazima. Prvi je istočno od benzinske stanice u Sošićima, drugi istočno od Kurili, a treći na brdu Križnjak, na kojem su i tri neoštećena tumula. Na brdu Mamu u Kurilima locirao je dva tumula, a na južnom dijelu kraj puteljka i veliku gromaču. Na brdima oko Kurili Meden je pronašao veći broj gromača, a najveću u Boškici, sjeverno od brda Monmarin kod Šorići. Na brdu Jurovac, uz cestu Sošići – Pula, također je otkrio tumul i gromaču, a slične je prethistorijske ostatke pronašao na hrptu brda koje se od Sv. Martina ponad Limskog kanala proteže prema zapadu. Najveću koncentraciju gromača, koja ukazuje na postojanje nekropole, pronašao je u grabovoj šumi iznad Limske drage kod Sošići.

Pretpovijesno naselje na Muklizu

Meden često boravi na brdu Mukliz, opasanom ostacima pretpovijesnih zidina, najočuvanijima na južnoj strani. Zapadnije od sredine platoa Mukliza pronašao je tumul i gromaču, koji se – što je neuobičajeno – nalaze u ograđenom platou. I taj su lokalitet zabilježili arheolozi, pa će u daljnjim istraživanjima pokušati otkriti tragove boravka ljudi na tom prostoru. Meden je i na brdu istočno od Mukliza pronašao tragove pretpovijesnog zida, građenog prema neuobičajenom tlocrtu. Zid je, naime, nešto uži od uobičajenih, a tlocrt umjesto kružnoga ima pravokutni oblik.

Slična je građevina i na brdu Bataljevac, južno od Okreti. I tu je pretpovijesni zid s uočljivim ulazom izgrađen u obliku četverokuta. Na tom je mjestu pronašao kremeno rezalo i ulomke pretpovijesne keramike, koje je također predao Arheološkom muzeju. Ti su nalazi potvrdili da je u takvim primitivnim nastambama obitavala manja zajednica. Sličnu je nastambu otkrio i na brdu sjeverno od crkve Sv. Margarete kod Jurala. Prilikom oranja na tom je prostoru pronađena pretpovijesna keramika, pomiješana s rimskom, što upućuje na to da su tu bile histarske ville rustice, nešto poput današnjih štancija.

Ljudi živjeli među stijenama Križnjaka

– Najneobičniji pretpovijesni nalaz otkrio sam kod sela Korenići. Na širem području Križnjaka, sjeverno od sela, koje nazivaju Škrače, prostiru se neuobičajene stijene. Visoke su pet do sedam metara, a granaju se poput prstiju i nastavljaju u oblicima manjih otočića. Njihov međuprostor čini pravi labirint u kojem se čovjek teško snalazi. Toliko me je oduševila divlja ljepota toga mjesta, koje je blizu novog kamenoloma, da sam nakon prvog posjeta obavijestio Naturu Histricu, kako bi se taj prostor zaštitio, kaže Meden. Prigodom obilaska Križnjaka s rendžerima Nature Histrice Meden je u svježe otkopanoj zemlji, po kojoj su vjerojatno rovali jazavci, pronašao komadiće pretpovijesne keramike. Na Križnjak je stoga doveo arheologe i restauratore iz pulskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Pregledom lokacije, dijelova keramike, kremenih rezala i ostataka kostiju, utvrđeno je da se radi o nalazištu iz brončanog doba. Uz to, u plitkim pećinama pretpostavlja se da su obitavali ljudi. Oni su dobro iskoristili neobično djelo prirode, pa im je uz visoke stijene preostala samo izgradnja zida na ulazu. Tragovi zida koji je u kombinaciji sa stijenama ograđivao naselje primijećeni su na sjeverozapadnom dijelu.

Brojni nalazi iz rimskog doba

Iako je područje Dvigrada u rimsko doba bilo municipij, iz toga doba nisu pronađeni brojniji nalazi. Nakon ilegalnih iskopavanja na Parentinu, brdu nasuprot Dvigradu, pronađeni su dijelovi amfora, koji potvrđuju njegovu naseljenost u antici. Arheološki ostaci iz antičkog doba pronađeni su na brdu Sv. Martina, južno od Ladići, oštećenom prilikom gradnje vijadukta preko Limske drage, te kod sela Maružini.

Meden je, uzduž i poprijeko obilazeći Kanfanarštinu, zabilježio i ostatke ville rustice na parceli Meki, južno od Dvigrada, te na kraju Limskog kanala, gdje u more ulazi zid. Nadalje, zabilježio je antičke ostatke i kod crkve Sv. Marije Magdalene kod Šorići, na brdu zapadno od Žuntići. Na zapadnoj strani brda Mamu pronašao je veće kamene blokove, kamenu bazu tijeska i ulomke tegula, rimskih crjepova. Na brdu Glavica, sjevernije od Monpetra, uz ostatke keramike pronašao je otvoreni grob. Tu je i nekoliko humaka, a zapisi Schiavuzzija o obližnjoj crkvici Sv. Vetora i Korone, u kojoj se kao oltarni kamen koristila rimska stela, ukazuju da je ona vjerojatno uzeta baš na ovom prostoru. Rimsku stelu Meden je pronašao i kraj sela Marići.

Kanfanarština imala 30 crkava

Proučavajući župni arhiv i popis iz 1391. godine te onaj koji spominje Schiavuzzi iz 1916., Meden je zaključio da je na Kanfanarštini nekad bilo 30 crkava. Za mnoge od njih se ne zna gdje su se nalazile. Tragajući za nestalim crkvama, Meden je najprije pronašao ostatke crkvice Sv. Šimuna ispod lokve kod sela Korenići. Nadalje, oko kilometar istočno od crkve Sv. Šimuna, ponad Ladićevih krugi, iskopao je ostatke crkvice Sv. Marije Magdalene. Uz stari puteljak od Ladići prema Baratu, stotinjak metara od crkve Sv. Siksta na groblju, nalazila se crkvica Sv. Justa. U koridoru Ipsilona prema Smoljancima nalazila se crkvica Sv. Jurja. Meden nastoji utvrditi lokaciju crkve Sv. Florijana, zapadno od Sv. Martina. Nada se da će pronaći i ostatke crkvice Sv. Lovre, koju novigradski biskup Tomasini 1650. smješta na predio Sv. Križa, zapadno od Jurala. Meden je tražio i tragove kapele Sv. Mihovila, koja je po narodnoj predaji bila na stijeni uz cestu pokraj Dvigrada. U pukotinama podno vrha stijene, koju nazivaju Krug sv. Anđelka, pronašao je obrađeno kamenje i ostatke vapnene žbuke, koji vjerojatno potječu od kapele.

Aldo Pokrajac – Glas Istre

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *