Kanfanar – Nekoliko dana nakon što se saznalo da je u Premanturi otuđen rimski sarkofag, o čemu je »Glas Istre« pisao, primijećen je i nestanak kamenog grla bunara iz srednjovjekovnog Dvigrada. Kruna bunara, po riječima arheologinje Martine Barada, datira s konca 16. i početka 17. stoljeća. Nestanak je u subotu, 30. studenog, primijetio predsjednik Udruge »Dvegrajci« Antun Meden, koji je odmah izvijestio pulski Konzervatorski zavod i arheologinju Barada, a ona potom policiju. S obzirom da barem jednom tjedno posjećuje Dvigrad, Meden je suzio vrijeme otuđenja kamenog grla pretpostavivši da je ono najvjerojatnije nestalo u noći s četvrtka na petak. Odveo nas je na mjesto na kojem je ranije stajala kruna i ispričao nam mogući scenarij krađe.

Naime, i laiku je jasno da je u krađi kamenog pokrova zdenca, teškog između 150 i 200 kilograma, moralo sudjelovati više ljudi. Zanimljivo je i da se bunar nalazi na području obraslom u šikaru, što upućuje da su tati točno znali što i gdje tražiti. Nadalje, put koji su morali proći ne bi li krunu bunara iznijeli iz šume nije bio nimalo lagan.

Evidentno je da je pokrov uz pomoć konopa spušten kojih stotinjak metara niz istočnu padinu, u čijem je podnožju bilo parkirano vozilo. Na svom je putu zategnuti konop ostavio tragove na drveću, a pri samom dnu srušio vrh kamenog zida. Uza sve to, u podnožju su još vidljivi tragovi guma.

Odgovor na pitanje tko su počinitelji krađe trebali bi dati djelatnici policije, koji su, kako saznajemo od arheologinje Barada, jučer obišli mjesto otuđenja kamenog pokrova zdenca. Po njenom mišljenju, počinitelji ovog nedjela najvjerojatnije su »domaći«, dobro upoznati s lokalitetom, s čime se slaže i Meden. Naime, mjesto na kojem se nalazi zdenac je poprilično skriveno, odnosno valjalo je nožem ili škarama raskrčiti granje i grmlje da bi mu se uopće moglo prići. Osim poznavanja terena kradljivci su morali biti opskrbljeni i alatom te imati dosta hrabrosti.

Sama kruna ima isključivo povijesnu vrijednost. Naši sugovornici smatraju da kameni pokrov nije ukraden zbog prodaje, već da bi novom vlasniku poslužio kao ukras u možebitnoj dekoraciji vrta. »Istarski štih« je u modi i mnogi se trude svoje prostore oplemeniti povijesnim starinama. Na žalost, nerijetko i onim otuđenim.

– U ovoj je priči najžalosnija činjenica da se usprkos ovom događaju, pa i Ijetošnjem kad je dvoje »poduzetnika« nelegalno prodavalo ulaznice za Dvigrad, ništa ne može učiniti. I dalje ću nadgledati prostor te o eventualnim promjenama informirati nadležne službe, kaže Anton Meden. Martina Barada dodaje da se ništa više ne može učiniti jer bi to značilo 24-satno stražarenje pred Dvigradom, za što očito novaca nema. Obećala je da će uskoro zaštititi sada otvoreno grlo zdenca, da ne bi netko od putnika-namjernika upao u rupu, duboku oko pet metara.

N. O. RADIĆ – Glas Istre