Očistili baziliku iz 5. Stoljeća

KANFANAR – U akciji proljetnog čišćenja članovi udruge za očuvanje i promicanje kulturne baštine Dvegrajci očistili su malu baziliku iz 5. stoljeća koja se nalazi nedaleko od starog dvigradskog groblja na predjelu Kacavanac. Lani smo očistili Maklavun koji su potom posjetili znanstvenici i arheolozi koji su sudjelovali na znanstvenom skupu o bakrenom i brončanom dobu u Bologni, rekao nam je predsjednik udruge Anton Meden.

Udruga, koja je osnovana 1996. godine i ima dvadesetak članova, bavi se i izdavaštvom. Ove godine planiraju izdati novu zbirku poezije s Marijade, manifestacije koja okuplja pjesnikinje iz Istre imena Marija. To će biti treća »Kolana besid«, a uslijedit će i objava popisa svih glagoljskih natpisa pronađenih na Kanfanarštini.

U suradnji s porečkom i pulskom biskupijom preslikat ćemo dvigradsku knjigu »Letnice«, nešto poput godišnjaka iz 15. stoljeća. Knjiga ima prekrasnu iluminaciju Svete Sofije i niz zanimljivih podataka. Osim toga objavit ćemo i prijevod rukopisa »Monumenta Ecclesiae Sanctae Sophiae«, nastalog od 10. do 18. stoljeća, o značajnijim zapisima koji također govore o zanimljivostima ovoga kraja, pojašnjava Meden.

Usto, članovi udruge bili su suizdavači »Dvigradskog statuta« te su povodom 900. obljetnice prvog spomena Kanfanara izdali knjigu »Kanfanar i Kanfanarština«.

Članovi, iako uglavnom amateri, djeluju kao svojevrsni kustosi na terenu, pronalaze nova i obilaze arheološka nalazišta te prirodne znamenitosti kojima Kanfanarština obiluje.

Želja nam je stvoriti kulturni centar koji bi služio kao primjer ostalim općinama kako da potiču očuvanje kulturne baštine. Nažalost, danas njene vrijednosti padaju u vodu ispred kapitala i stoga je naša zadaća i razlog postojanja upravo ukazivati na naša bogatstva te ih od tog kapitala zaštititi, istaknuo je Meden.

M. MEDIĆ – Glas Istre

Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića

Malinska, (IKA) – U kongresnoj dvorani hotela Malin u Malinskoj, održat će se 30. i 31. siječnja te 1. veljače Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920 – 1999) pod nazivom “Az grišni diak Branko pridivkom Fučić”.

Skup organizira Općina Malinska – Dubašnica u suorganizaciji uglednih ustanova hrvatske znanosti i kulture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenskog instituta iz Zagreba i Sveučilišne knjižnice u Rijeci. Prvoga dana skupa u sekciji “Vita opusque” održat će se predavanja “Zemlja prohodana, baština protumačena: hermeneutički rasponi Branka Fučića” (Tonko Maroević), “Moje uspomene na Branka Fučića” (Josip Bratulić), “Branko, Porat, Istra i ja” (Anđelko Badurina), “Fučićevi ‘Glagoljski natpisi'” (Stjepan Damjanović), “Branko Fučić – počasni doktor KBF-a Sveučilišta u Zagrebu (1983. – 1985.)” (Franjo Šanjek), “Branko Fučić kršćanin” (Marijan Jurčević), “Posadašnjenje povijesnih događanja i vjersko-teološka sastavnica u Fučićevoj izgovorenoj i pisanoj riječi” (Anton Bozanić), “Branko Fučić i izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost” (Adalbert Rebić), “Akademik Branko Fučić u Samostanu Sestara Presvetog Srca Isusova u Rijeci” (Dobroslava Lucija Mlakić), “Kršćanski nazori Branka Fučića” (Anton Barbiš), “Branko Fučić i „ljevica” Hrvatskoga katoličkog pokreta” (Franjo Emanuel Hoško), “Branko Fučić i o. Vinko Fugošić: kako je rivalstvo postalo prijateljstvo…” (Gordana Gržetić), “Branko Fučić i crtice iz njegova koordinatnog sistema” (Marija Stela Filipović), “O pjesnikovanju Branka Fučića” (Jadran Zalogar), “Gaštronomija grišnoga fra Karla” (Milana Međimorec), “O hodoljublju Branka Fučića i njegovu poimanju kulturnog krajolika” (Drago Roksandić), “Otok Krk u Fučićevu životu i stvaralačkom opusu” (Josip Žgaljić), “Kastav u znanstvenom opusu Branka Fučića” (Branko Kukurin), “Fučićevo djelovanje na Kanfanarštini” (Anton Meden), “Iz rada na cjelokupnoj bibliografiji Branka Fučića” (Ivan Botica – Tomislav Galović).

U subotu, 31. siječnja u 10 sati u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci bit će otvorena izložba o Branku Fučiću i predstavljanje prigodnog zbornika, a skup će nastaviti rad istoga dana u Malinskoj u poslijepodnevnim satima.

U sekciji “Ars historiaque” održat će se predavanja “Iz pisem Branka Fučića Francetu Steletu” (Alenka Klemenc), “Prapovijest u terenskim izvješćima Branka Fučića” (Klara Buršić-Matijašić), “Ranokršćanska baština Fučićeva zavičaja” (Ranko Starac), “Ranokršćanski kompleks sv. Marka u Baški na Krku” (Nino Novak), “‘Međurazdoblje’ u opusu Branka Fučića: primjer sarkofaga iz Bala” (Ivan Basić), “Terra incognita romanike: crtice iz romaničke sakralne arhitekture na sjevernojadranskim otocima” (Miljenko Jurković), “Tri romanička trikonhosa” (Pavuša Vežić), “Graditeljstvo Dubašnice u razdoblju renesanse” (Marijan Bradanović), “Crtice iz kasnosrednjovjekovne povijesti Fučićeva rodnog kraja – Dubašnice” (Petar Runje) i “Doprinos akademika Branka Fučića odgonetci povijesnih i povijesno-umjetničkih odrednica liburnijskih komuna” (Vesna Bauer Munić).

U sekciji “Slavistica et Croatistica” održat će se predavanja “Prinosi Branka Fučića hrvatskoj filologiji” (Sanja Zubčić), “Morfosintaktička obilježja najstarijih hrvatskih epigrafskih glagoljičkih tekstova” (Amir Kapetanović), “Jezik hrvatskoglagoljskih natpisa i grafita” (Milan Mihaljević – Sandra Sudec), “Proper Names in Branko Fučić’s Inscription and Graffiti Material and in Liturgical Manuscripts” (Margaret Dimitrova), “Biblijski citati na hrvatskoglagoljskim natpisima” (“Johannes Reinhart), “Glagoljski kulturni i povijesni mifologem u europskom kontekstu” (Olga Akimova), “Legenda o svetom Antunu Opatu (Svetom Antunu od praščića) u hrvatskoglagoljskoj književnosti” (Vesna Badurina-Stipčević), “Nova identifikacija fragmenata rukopisa i hrvatskih glagoljskih knjiga, 14. do 15. st.”(Anatolij A. Turilov), “Kajkavski utjecaj u 2. novljanskom brevijaru” (Marinka Šimić), “Zapisi na hrvatskoj ćirilici u matičnim knjigama zapadno od Krke” (Marko Rimac – Ivan Botica).

U sekciji “Etnographica et alia” održat će se predavanja “Etnološka sastavnica Fučićevih istraživanja” (Jelka Vince Pallua), “Brankov bestijarij Terrae incognitae” (Antonija Zaradija Kiš), “Apsyrtides i njihovo runo” (Maja Pasarić), “Fučićev Jure ki načinja ruke ili krsnik kao iscjelitelj” (Evelina Rudan Kapec) i “Jezik Grdoselske kronike i Fučićeva prijevodna rješenja” (Vinko Kovačić).

Predavanje “Latinska epigrafija otoka Krka” Mirjane Matijević Sokol otvorit će rad sekcije “Scientiae auxiliares historiae et alia”. Ostala predavanja ove sekcije bit će “Heraldičko stvaralaštvo Branka Fučića” (Franjo Velčić), “Inventarizacija staroga knjižnog fonda u samostanskim knjižnicama na Kvarneru” (Damir Sabalić), “Inventari pokretnih kulturnih dobara samostana franjevaca trećoredaca na Krku” (Gordana Sobota Matejčić) i “Neke primjene Fučićeve metodologije u jednom internetskom prikazu hrvatske glagoljske baštine” (Darko Žubrinić).

Posljednjeg dana znanstvenog skupa, u nedjelju 1. veljače predavanja će se također održati u više sekcija. U sekciji “Ars historiaque” prvo predavanje “Grafične predloge v srednjeveškem stenskem slikarstvu Istre” će održati Janez Höfler, a potom slijede “Zidne slike u crkvi Sv. Martina u Lovreču (Istra): nove spoznaje na tragu Fučićevih opažanja” (Nikolina Maraković), “Otkrivanje fresaka u crkvi Sv. Prima i Felicijana u Čirkotima kod Završja” (Radovan Oštrić), “Judin poljubac: analiza i datacija vojne opreme” (Dolores Čikić), “Insipiens iz Berma i prikazi lude u kasnom srednjem vijeku” (Milan Pelc) i “Crkva sv. Marije u Bermu: etičko i retoričko „čitanje” fresaka” (Marija-Ana Dürrigl).

Anica Nazor održat će prvo predavanje “Doprinos Branka Fučića istraživanju glagoljskih natpisa” u sekciji “Epigraphica glagolitica Fučićiana”, a potom slijede izlaganja “Branko Fučić i Bašćanska ploča” (Tanja Kuštović – Boris Kuzmić), “Paleografske smjernice glagoljske epigrafike u znanstvenom djelu Branka Fučića” (Mateo Žagar), “Posljednji otkriveni glagoljski natpisi u Vinodolu” (Vladimir Sokol), “Doprinos dr. Branka Fučića istraživanju grafita” (Lada Prister) i “Doprinos akademika Branka Fučića proučavanju glagoljske baštine grada Senja” (Blaženka Ljubović).

U nastavku rada, u sekciji “Ars historiaque” bit će predstavljena slijedeća izlaganja “Zidne slike BDM na Božjem Polju kraj Vižinade” (Željko Bistrović), “Ciklus zidnih slika u svetlovrečkoj crkvi sv. Blaža” (Lavinia Belušić), “Branko Fučić i ikonografija: prozorska ruža na portalu župne crkve u Omišlju” (Marina Vicelja-Matijašić), “Oltar Ružarice u Plominu” (Vlasta Zajec), “Novosti o krčkoj slikarskoj baštini 17. i 18. stoljeća” (Nina Kudiš Burić), “Dva raspela iz 17. i 18. stoljeća iz Cresa i Malog Lošinja” (Damir Tulić).

Posljednja predavanja na skupu nakon kojih je zatvaranje održat će se u sekciji “Slavistica et Croatistica”: “Die Chrysostomos-Homilien in der glagolitischen Tradition” (Christian Hannick), “Glagoljski spomenici Emauskoga samostana u Pragu” (Václav Čermák), “Drugi rukopis je hrvatskog pisca Juraja Ćrpića?” (Svetlana O. Vialova), “Kukuljevićev glagoljski epitaf ‘zahvalni sin svome otcu'” (Anica Vlašić-Anić) i “Transliteriranje s glagoljice i na glagoljicu” (Jasna Vince).

30.01 – 01.02.2009 | IKA N – 109159/1

Kanfanarci nastavljaju obnovu gradića

Već desetljeće Ministarstvo kulture, lstarska županija i Općina Kanfanar ulažu u istraživanje i obnovu srednjevjekovnog Dvigrada, nekad najmoćnijeg utvrđenog grada u središtu Istre. Grad su uništile kuga i malarija u 17. stoljeću, a napušten je 1631., kada je osnovan Kanfanar. Gradić umire, a tome pomažu i kradljivci. Nestaju kamenje, erte, ploče, krune. Nepoznati tragači za blagom mnogo su puta kopali po susjednom razrušenom gradu Parentinu i traže blago engleskog gusara Morgana. Legenda u njemu i danas je živa u selima.

Da bi zaustavili urušavanje i pustošenje najvrjednijeg spomenika srednjevjekovnog graditeljstva, Kanfanarci i Udruga za zaštitu kulturne baštine Dvegrajci, na čelu s općinskim načelnikom, Antonom Modestom i predsjednikom udruge Antonom Medenom, ulažu napore na tome da se Dvigrad spasi od daljeg propadanja i pretvori u vrijedan arheološki park.

Dosad su arheolozi pulskog Konzervatorskog zavoda zidine oslobodili makije i drveća, obnovili divovske kule na ulazu u grad i iskopali temelje brojnih kuća u kojima je do 17. stoljeća živjelo i do 1000 stanovnika. Urušavanje zidina nije prestalo, pa je na ulaz postavljen željezni portun i posjetiteljima zabranjen ulaz. Turisti ipak i dalje dolaze i traže druge prolaze kako bi ušli u mrtav grad i osjetili dah minulih vremena.

Osim Ministarstvu kulture i Županiji, za pomoć smo se obratili i regiji Veneto, koja nam je lani iz fonda za obnovu kulturne baštine iz doba Serenisime donirala 30.000 eura. Ove godine očekujemo još 50.000 eura kako bi mogli nastavili istraživanja unutrašnjosti crkve svete Sofije, zaštitnice Dvigrada, središnjeg trga i ostataka komunalne palače te otvoriti alternativni ulaz u zidine. Dvigrad želimo pretvoriti u arheološki park u kojem ćemo organizirati kulturne manifestacije, kao što je Festival rane glazbe, koji se, na žalost, još održava izvan Dvigrada, rekao je načelnik Anton Modesto.

FRANJO ŽERAVICA – Večernji list

Limski kanal vratiti kupačima i sportašima

Prvo javno izlaganje i rasprava o Prostornom planu područja posebnih obilježja Limskog zaljeva i Limske drage ukazala je na nezadovoljstvo stanovnika okolnih naselja režimom zaštite, koji onemogućava rekreativne aktivnosti u Limu pa čak i kupanje na tom prostoru. Izražena je i bojazan da uzgoj ribe utječe na čistoću mora. Najviše je primjedbi bilo na zabranu kupanja, (ne)pridržavanje režima plovidbe i uzgoj ribe u Limskom kanalu.

Anton Meden iz kanfanarske udruge Dvegrajci svoju je skepsu prema uzgoju potkrijepio slabijom pojavnošću alge posidonije i školjaka. Mario Sošić iz Brajkovića ustvrdio je da se štiti flora i fauna, ali se tjeraju ljudi, koji se ne mogu kupati ni ondje privezati čamce. Na zabranu kupanja i slabu kontrolu plovila, kojima treba odrediti koridore u kojima se mogu kretati, upozorio je i Armando Čekić iz Sošića. Mario Žufić iz Rovinja je pak tražio omogućavanje izletničkog ronjenja s bocama, a Marinko Rakit iz rovinjske gljivarske udruge Lim je za »izgon« uzgoja brancina i orada.

Alfio Matošević iz Limskog kanala je, također apelirajući na dopuštanje mogućnosti kupanja i rekreacije, podsjetio da je Marimirna povukla uzgojne kaveze prema izlazu iz Lima. Tražio je da se stoga obnovi povremeni izlov, kao u Tarskoj vali, čime bi se »preoralo« ustajalo dno u kojem riba više nema hrane pa se zadržava ispod kaveza i u kraju je više nije moguće ni vidjeti. Načelnik Općine Kanfanar Anton Modesto smatra da se planski i pod posebnim režimom mogu omogućiti rekreacijske aktivnosti, kupanje, ribolov i ronjenje, uz dogovor o detaljima s Naturom Histricom.

Najoštriji je u svom istupu bio Miodrag Pokrajac iz Rovinjskog Sela, predstavivši se kao predsjednik inicijativnog odbora za osnivanje ribolovne sportske udruge Limski biser, čiju je predstavku izrađivačima plana predao Josip Brstilo iz Rovinja. Po njemu, uzgoj ribe je zagadio Lim, ispod kaveza nalaze se velike naslage riblje hrane, vidljivost u moru je sve slabija i sve je manje divlje ribe i školjaka. Predložio je da se uzgoj premjesti u otvoreniju Budavu, a Lim, u kojem je cirkulacija vode slabija pa se ne može obnavljati, namijeni sportu i rekreaciji, te da o redu brinu rendžeri.

Očuvano područje velikih mogućnosti

Predstavljajući plan u ime izrađivača, županijskog Zavoda za prostorno uređenje, ravnateljica Ingrid Paljar istakla je da su u njega uključene sve odrednice planova Rovinja i Vrsara te Sv. Lovreča, Kanfanara, Žminja, Tinjana i Sv. Petra u Šumi, čiji teritorij ulazi u ovo područje. Cilj je da se na području od 11 tisuća hektara valorizira prirodna, krajobrazna i kulturna baština, ali ne tako da se zaustavlja razvoj.

Limski kanal i šuma Kontija zaštićeni su još 1964. godine, more i podmorje Lima 1980., a priroda je dosad degradirana samo na području vrsarskog aerodroma i turističkog naselja Valalta pa se oni izuzimaju iz režima zaštite. Novi plan će onemogućiti širenje postojećih građevinskih područja na terene od posebne vrijednosti i utvrditi minimum njihove infrastrukturne uređenosti. Atraktivno područje, bogato zaštićenim krajolicima i kulturnim dobrima, ostaje i dalje otvoreno za posjećivanje, zbog čega postojeća luka ostaje u režimu javnog prometa, a uz sadašnje pješačke i biciklističke staze planiraju se i nove. Poljoprivredne parcele zapremaju više od petine površine, a usmjeravat će se prema ekološkom načinu proizvodnje i razvoju seoskog turizma pa će se na kompleksima većim od dva hektara moći izgraditi i gospodarske poljoprivredne zgrade.

Bogatstvo i raznolikost prirode

O zaštiti prirode posebno je govorila Latinka Janjanin, koja je istaknula da je ovo područje bogato zaštićenim životinjskim vrstama i ima niz prirodnih staništa, 40 lokvi, 23 speleoloških objekata i četiri izvora. Posebno je značajan pomorski rezervat, dio Limskog kanala koji nadzire Natura Histrica. Lim je bogat brojnim vruljama koje hranjivim solima prihranjuje more pa je ovdje već tradicionalan uzgoj školjaka, a uzgaja se i riba, pri čemu je godišnja proizvodnja 250 tona.

Po zaključcima stručnih tijela, utjecaj uzgajališta je blag i usmjeren na akvatorij ograničen na područje ispod uzgojnih jedinica te je zasad ekološki održiv. Janjanin je te podatke potkrijepila i snimkama s podvodnih motrenja koje je sama obavila. Roneći na tri lokacije, na ulazu u Lim, središnjem dijelu uz uzgojne kaveze i na vrhu Lima, snimila je očuvane životne zajednice morske flore i faune. Ispod kaveza je nešto slabija vidljivost, ali nije zabilježena pojava crnog mulja.

Milorad Pokrajac je izrazio sumnju u rezultate mjerenja te Janjanin uputio gdje bi trebala roniti.

I Janjanin i Paljar su inzistirale da se pisane primjedbe na plan, koje se mogu dati do 20. veljače, argumentiraju, ako je moguće i grafički, te da se ne temelje na »čuo i vidio«. U postupku donošenja plana, rečeno je, uzet će se u razmatranje svaka argumentirana primjedba.

Aldo POKRAJAC – Glas Istre

Spašavaju se ostaci samostana Sv. Petronile

KANFANAR – Članovi udruge Dvegrajci i njihovi prijatelji proteklih su dana čistili ruševne zidine staroga samostana Sv. Petronile, na putu prema Dvigradu. S ostataka zidina uklonjeno je raslinje, kako bi se spriječilo njihovo urušavanje. Potom je pokošena trava, a uklonjeno raslinje će zbrinuti Općina Kanfanar.

Kako nam je rekao predsjednik Dvegrajaca Anton Meden, ujedno i tajnik kanfanarske turističke zajednice, cilj je udruge zaštita ostataka samostana od daljnjeg propadanja. U lipnju će Kanfanar i ostatke samostana, koji je 980. godine utemeljio sv. Romualdo, posjetiti njegovi nasljednici, fratri iz reda kamaldonjana iz Ravenne. Fratri kamaldonjani, kao jedna od frakcija benediktinaca, predanim prosvjetiteljskim radom u samostanu unaprijedili su Kanfanarštinu. Sv. Romualdo rođen je u Ravenni, a na područje Kanfanara je došao za svog pustinjačkog života, kada je putovao i poticao na osnivanje samostana. Hrabro se borio protiv lošeg ponašanja ondašnjih monaha, vježbajući se u krepostima i težeći savršenom životu. Na prijelazu između dva tisućljeća boravio je u spilji nad Limskim kanalom, koja nosi njegovo ime. Umro je u Italiji u samostanu Valle di Castro 1027.

Samostan Sv. Petronile sagrađen je na zaravanku Vela Varda, iznad sjevernog ruba Limske drage. Njegovi su posjedi sezali od Kanfanara, preko plodne Drage, sve do Sv. Lovreča. Sv. Petronile sagrađena je u romaničkom stilu, imala je tri lađe i četverokutni prezbiterij. Od nekadašnjeg samostana raspoznaju se ruševni zidovi, a djelomično je sačuvana cisterna. Od stare romaničke crkve ostali su samo rubni zidovi. Neko vrijeme u 18. stoljeću je prostor samostana služio kao groblje. Kada je Kanfanar izgradio novo groblje, kilometar bliže naselju, župa i vjernici su mu nadjenuli ime Sv. Petronile, a svetici je posvećena i kapela, izgrađena uz južni zid.

A. POKRAJAC – Glas Istre

Dvegrajci očistili Maklavun

SOŠIĆI – Udruga za očuvanje i promociju nasljeđa Dvegrajci organizirala je prošlog vikenda čišćenje jednog od najznačajnijih spomenika iz brončanog doba Istre kupolaste grobnice na brdu Maklavun. Prva takva grobnica pronađena na našem području mikenskog je tipa, slična onima kakve su se gradile u Grčkoj, a datira u razdoblje između 1500. i 1200. godine prije naše ere.

Kako nam je rekla Kristina Mihovilić iz Arheološkog muzeja Istre, koja se pridružila akciji, Maklavun, koji posjećuju brojni poznavatelji povijesti Istre, uređuje se svakih nekoliko godina. U svibnju će se u Udinama održati međunarodni znanstveni skup o arheološkim nalazima i grobnicama iz bakrenog i brončanog doba. Prema programu, sudionici skupa će obići Maklavun, Monkodonju i Mušego na Rovinjštini.

Maklavun je dospio u središte zanimanja javnosti kada mu je priprijetilo širenje kamenoloma, koji je već odlomio dobar dio brda na kojem se nalazište nalazi. Nakon brojnih protesta arheologa i ekologa rješenje je nađeno u postavljenju metalne ograde, kojom je obilježena granica preko koje se kamenolom ne može širiti. U novije vrijeme za Maklavun se zanimaju i astronomi jer je otkriveno da je građen i za praćenje Sunčevog solsticija.

A. P. – Glas Istre

Osam različitih pjesničkih rukopisa

Drugu godinu zaredom, krajem 2007. objavljena je knjiga »Kolana besid 2« u izdanju Udruge za očuvanje i promociju nasljeđa Dvegrajci iz Kanfanara, s podnaslovom »Marija do Marije«.

Osam autorica imenom Marija iz raznih krajeva Istre objavile su svoje poetske radove na raznim istarskim mjesnim govorima, a to je važan prilog očuvanju dijalekta, posebice u pisanome obliku.

Ove su se autorice, uz pokojnu Mariju Blagonić, počele okupljati prije nekoliko godina te svake jeseni priređuju kreativno druženje »Marijadu« gdje predstavljaju svoje najnovije uratke.

Marija Banko iz Tinjana, njezine imenjakinje Družeta iz Pomera, Kovač iz Grižana te Maretić iz Maružina, nastanjena u Žminju, uz Mariju Pogorilić iz Rovinjskog Sela, imenjakinju Palaziol iz Rovinja te još dvije Marije, Ribarić iz Semića i Sošić iz Sošici, redovite gošće susreta »Verši na šterni«, donose stihove iz raznih tematskih i interesnih stera, veličajući, dakako, prvenstveno zavičajnu komponentu. Ne nedostaje niti introspekcije, promišljanja o egzistencijalnim temama, napose o onim ljubavnim.

Marija Banko piše hrvatskim književnim jezikom te na dijalektu, a budući da je godinama boravila u Australiji, u svojim stihovima veliča obje domovine. Marija Družeta ovoga je puta prisutna dužim lirskim uracima, gotovo proznom lirikom, a posebice su sugestivni stihovi posvećeni pokojnome ocu.

Treća se Marija, prezimenom Kovač, osvrće i na ime Marijino, dok Marija Maretić veliča rodni kraj s prisjećanjem na neka prošla vremena. Razne teme u svojim stihovima obuhvaća Marija Palaziol, kao i Marija Pogorilić, ona pak s posebnim osvrtom na more i na ljeto. Božični i blagdanski ugođaj prisutan je u »veršima« Marije Ribarić, dok je svojevrsna tema iščekivanja zastupljena u stihovima Marije Sošić.

Autor vrlo dobro estetski realizirane naslovnice je Josip Pogorilić, za pogovor je zaslužan Ante Matan, a recenzent je Anton Meden.

V. BEGIĆ – Glas Istre

Bulešićevo mučeništvo odjeknulo u kršćanskom svijetu

KANFANAR – Na pročelju zvonika župne crkve sv. Silvestra otkrivena je spomenploča uz 60. obljetnicu mučeničke smrti sluge Božjega Miroslava Bulešića. Brončani reljef s likom nekadašnjeg kanfanarskog župnika, utisnut u spomenploču, izradio je Anton Meden, a otkrio ju je Vjekoslav Milovan, koji vodi biskupski proces za Bulešićevu beatifikaciju. Milovan, koji je s Bulešićem službovao u Pazinskom sjemeništu, rekao je da je mladi svećenik iz Čabrunići, odrastao u skromnoj obitelji. Svi koji su radili s njim svjedoče da je bio iskren i otvoren, pun Duha Božjega, pa je poput apostola zdušno radio na duhovnoj izgradnji i sebe i vjernika.

Njegovo djelovanje, završeno mučeničkom smrću, odjeknulo je ne samo u Istri, već i u cijelom kršćanskom svijetu, o čemu će svjedočiti nekoliko stotina svećenika koji će se okupiti u Svetvinčentu uz njegov grob, rekao je Milovan. Napomenuo je da će Bulešićev lik na zvoniku biti uz spomenploču njegovom davnom prethodniku, velikom piscu i prosvjetitelju Franji Glaviniću.

U prigodnoj svečanosti, koju je pratio nastup župnog zbora i molitva koju je vodio novi kanfanarski župnik Alejandro Castillo, Josipa Marić je govorila o životnom putu Miroslava Bulešića. Rođen je 1920., a zaređen za svećenika 1943. godine. Kraja rata dočekao je kao župnik Bademe, da bi na jesen 1945. bio premješten u Kanfanar, u kojem je nastradao njegov prethodnik Marco Zelco, kojeg su Nijemci objesili na središnjem trgu.

Mnogi se i danas sjećaju s kakvom se revnošću dao na duhovnu obnovu župe, koja je dvije godine bila bez svećenika. Organizirao je pučke misije, uveo crkveno pjevanje na hrvatskom jeziku, redovito odlazio misiti u Barat i Sošice, pomagao siromahe i nevoljnike te posebno radio s mladima.

Kanfanaru se vraćao i kad je postavljen za zamjenika ravnatelja Pazinskog sjemeništa. Tjedan dana nakon posljednje takve svetkovine u Kanfanaru, 24. kolovoza 1947. mučenički je ubijen nakon krizme u Lanišću, gdje se nalazio kao pratilac Jakova Ukmara prilikom dijeljenja krizme. Pokopan je u župnoj crkvi u Svetvinčentu.

Marija Sošić je na svečanosti pročitala svoju molitvu mučeniku Miroslavu Bulešiću, kojeg je nazvala stup vjere za treće tisućljeće. Rozana Mikulić je pak izrecitirala pjesmu »Don Miro« Daniela Načinovića, posvećenu mučeniku.

A. Pokrajac – Glas Istre

Tragom legendi pronašao brojna povijesna svjedočanstva

Anton Meden, predsjednik Udruge za čuvanje i promicanje naslijeđa Kanfanarštine »Dvegrajci«, pasionirani je arheolog amater. U potrazi za arheološkim nalazima, prateći legende, pročešljao je cijelu Kanfanarštinu. Najprije je pronašao grob u pećini na izbočini nasuprot luci u Limskom kanalu. Već u površinskom dijelu groba pronašao je dijelove ljudskih kostiju, keramike i veliki zub vepra. Nalazište je pokazao arheolozima Arheološkog muzeja Istre, koji su ga datirali u brončano doba te obilježili i pohranili nalaze. Meden se potom uputio u istraživanje pećine Pećinovac, koja je sada u čvorištu Istarskog ipsilona kod Okreti. U dnu pećine pronašao je nekoliko ulomaka pretpovijesne keramike. I o tome je obavijestio arheologe Arheološkog muzeja, koji su istražili i zabilježili lokaciju. Prema nalazima je utvrđeno da su u Pećinovcu u bakreno doba, od 4000. godine prije naše ere, boravili ljudi.

Pronašao broje tumule i gradine

Idući tragovima zapisa talijanskog arheologa Marchesettija na brdu iza sela Putini, prema Žuntićima, pronašao je tumul. O tom su se grobnom mjestu iznosile brojne pretpostavke, a tek je Meden ustanovio gdje se točno ono nalazi. Kasnije je, na sjevernoj izbočini na rubu Limske drage, zapadno od sadašnjeg vijadukta, otkrio novi tumul. Na južnoj, kanfanarskoj strani pronašao je dvije gromače, od kojih je jedna već bila oštećena. Pronašao je i tri oštećena tumula s otvorenim sarkofazima. Prvi je istočno od benzinske stanice u Sošićima, drugi istočno od Kurili, a treći na brdu Križnjak, na kojem su i tri neoštećena tumula. Na brdu Mamu u Kurilima locirao je dva tumula, a na južnom dijelu kraj puteljka i veliku gromaču. Na brdima oko Kurili Meden je pronašao veći broj gromača, a najveću u Boškici, sjeverno od brda Monmarin kod Šorići. Na brdu Jurovac, uz cestu Sošići – Pula, također je otkrio tumul i gromaču, a slične je prethistorijske ostatke pronašao na hrptu brda koje se od Sv. Martina ponad Limskog kanala proteže prema zapadu. Najveću koncentraciju gromača, koja ukazuje na postojanje nekropole, pronašao je u grabovoj šumi iznad Limske drage kod Sošići.

Pretpovijesno naselje na Muklizu

Meden često boravi na brdu Mukliz, opasanom ostacima pretpovijesnih zidina, najočuvanijima na južnoj strani. Zapadnije od sredine platoa Mukliza pronašao je tumul i gromaču, koji se – što je neuobičajeno – nalaze u ograđenom platou. I taj su lokalitet zabilježili arheolozi, pa će u daljnjim istraživanjima pokušati otkriti tragove boravka ljudi na tom prostoru. Meden je i na brdu istočno od Mukliza pronašao tragove pretpovijesnog zida, građenog prema neuobičajenom tlocrtu. Zid je, naime, nešto uži od uobičajenih, a tlocrt umjesto kružnoga ima pravokutni oblik.

Slična je građevina i na brdu Bataljevac, južno od Okreti. I tu je pretpovijesni zid s uočljivim ulazom izgrađen u obliku četverokuta. Na tom je mjestu pronašao kremeno rezalo i ulomke pretpovijesne keramike, koje je također predao Arheološkom muzeju. Ti su nalazi potvrdili da je u takvim primitivnim nastambama obitavala manja zajednica. Sličnu je nastambu otkrio i na brdu sjeverno od crkve Sv. Margarete kod Jurala. Prilikom oranja na tom je prostoru pronađena pretpovijesna keramika, pomiješana s rimskom, što upućuje na to da su tu bile histarske ville rustice, nešto poput današnjih štancija.

Ljudi živjeli među stijenama Križnjaka

– Najneobičniji pretpovijesni nalaz otkrio sam kod sela Korenići. Na širem području Križnjaka, sjeverno od sela, koje nazivaju Škrače, prostiru se neuobičajene stijene. Visoke su pet do sedam metara, a granaju se poput prstiju i nastavljaju u oblicima manjih otočića. Njihov međuprostor čini pravi labirint u kojem se čovjek teško snalazi. Toliko me je oduševila divlja ljepota toga mjesta, koje je blizu novog kamenoloma, da sam nakon prvog posjeta obavijestio Naturu Histricu, kako bi se taj prostor zaštitio, kaže Meden. Prigodom obilaska Križnjaka s rendžerima Nature Histrice Meden je u svježe otkopanoj zemlji, po kojoj su vjerojatno rovali jazavci, pronašao komadiće pretpovijesne keramike. Na Križnjak je stoga doveo arheologe i restauratore iz pulskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Pregledom lokacije, dijelova keramike, kremenih rezala i ostataka kostiju, utvrđeno je da se radi o nalazištu iz brončanog doba. Uz to, u plitkim pećinama pretpostavlja se da su obitavali ljudi. Oni su dobro iskoristili neobično djelo prirode, pa im je uz visoke stijene preostala samo izgradnja zida na ulazu. Tragovi zida koji je u kombinaciji sa stijenama ograđivao naselje primijećeni su na sjeverozapadnom dijelu.

Brojni nalazi iz rimskog doba

Iako je područje Dvigrada u rimsko doba bilo municipij, iz toga doba nisu pronađeni brojniji nalazi. Nakon ilegalnih iskopavanja na Parentinu, brdu nasuprot Dvigradu, pronađeni su dijelovi amfora, koji potvrđuju njegovu naseljenost u antici. Arheološki ostaci iz antičkog doba pronađeni su na brdu Sv. Martina, južno od Ladići, oštećenom prilikom gradnje vijadukta preko Limske drage, te kod sela Maružini.

Meden je, uzduž i poprijeko obilazeći Kanfanarštinu, zabilježio i ostatke ville rustice na parceli Meki, južno od Dvigrada, te na kraju Limskog kanala, gdje u more ulazi zid. Nadalje, zabilježio je antičke ostatke i kod crkve Sv. Marije Magdalene kod Šorići, na brdu zapadno od Žuntići. Na zapadnoj strani brda Mamu pronašao je veće kamene blokove, kamenu bazu tijeska i ulomke tegula, rimskih crjepova. Na brdu Glavica, sjevernije od Monpetra, uz ostatke keramike pronašao je otvoreni grob. Tu je i nekoliko humaka, a zapisi Schiavuzzija o obližnjoj crkvici Sv. Vetora i Korone, u kojoj se kao oltarni kamen koristila rimska stela, ukazuju da je ona vjerojatno uzeta baš na ovom prostoru. Rimsku stelu Meden je pronašao i kraj sela Marići.

Kanfanarština imala 30 crkava

Proučavajući župni arhiv i popis iz 1391. godine te onaj koji spominje Schiavuzzi iz 1916., Meden je zaključio da je na Kanfanarštini nekad bilo 30 crkava. Za mnoge od njih se ne zna gdje su se nalazile. Tragajući za nestalim crkvama, Meden je najprije pronašao ostatke crkvice Sv. Šimuna ispod lokve kod sela Korenići. Nadalje, oko kilometar istočno od crkve Sv. Šimuna, ponad Ladićevih krugi, iskopao je ostatke crkvice Sv. Marije Magdalene. Uz stari puteljak od Ladići prema Baratu, stotinjak metara od crkve Sv. Siksta na groblju, nalazila se crkvica Sv. Justa. U koridoru Ipsilona prema Smoljancima nalazila se crkvica Sv. Jurja. Meden nastoji utvrditi lokaciju crkve Sv. Florijana, zapadno od Sv. Martina. Nada se da će pronaći i ostatke crkvice Sv. Lovre, koju novigradski biskup Tomasini 1650. smješta na predio Sv. Križa, zapadno od Jurala. Meden je tražio i tragove kapele Sv. Mihovila, koja je po narodnoj predaji bila na stijeni uz cestu pokraj Dvigrada. U pukotinama podno vrha stijene, koju nazivaju Krug sv. Anđelka, pronašao je obrađeno kamenje i ostatke vapnene žbuke, koji vjerojatno potječu od kapele.

Aldo Pokrajac – Glas Istre

Crkva na kunfinu triju općina

Istražujući navode pokojnog Branka Fučića, restauratori iz pulskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture provode arheološke i konzervatorske radove u crkvi Gospe od Snijega u selu Maružini, istočno od Kanfanara. Ona se nalazi na mjestu gdje se sastaju granice općina Kanfanar, Svetvinčenat i Žminj, pa je u »Istarskom razvodu« jedan njen ugao opisan kao kunfin tri susjedna područja, što će se također istražiti.

Istraživanja dr. Branka Fučića

Početna istraživanja potvrdila su Fučićeve navode da je sadašnja crkva Gospe od Snijega izgrađena na temeljima starije. Nakon što je uklonjeno kameno popločenje crkve da bi se istraživali temelji, pronađeni su lijepo izrezbareni dijelovi kamene plastike.

Najbolje su očuvani dijelovi pregrade oltara, na kojima se vidi raster po kojem je izveden doborez u kamenu. Urezani pleter je tako oblikovan da se u geometrijskom nizu redaju križevi i kvadrati, na čijim se plohama nalaze izrezbarene figure. U jednim kvadratima su urezani likovi dva goluba koji piju nektar iz cvijeta, u drugima je cvijet margareta. Uz pleter, to su motivi koji su se rezbarili u kamenu u predromaničko doba, u 8. i 9. stoljeću, pa je u to vrijeme datirana i stara crkva u Maružinima, na čijim je temeljima izgrađena nova.

Zanimljivo je da su nakon skidanja kamenog popločenja pronađeni i dijelovi antičkih građevina. Restauratori će detaljnijim istraživanjima pokušati odgonetnuti od kuda su dospjeli na ovaj lokalitet. Velika je vjerojatnost da je sadašnja crkva treća građevina koja je izgrađena na tom mjestu i da je tu nekad bilo i antičko zdanje, što je čest običaj sa sakralnim zdanjima. Restauratori su u zidovima pronašli pozicije na kojima je novi zid dozidan na stari. Budući da je unutrašnja žbuka, načinjena od zemlje i vapna, u lošem stanju, počelo je njeno skidanje. U nastavku zida su tako primijećeni elementi nekadašnjih prozora, koji su kasnije zazidani. Žbuka je skinuta do visine ostataka freski, koje će se konzervirati. Vođeni Fučićevim i drugim zapisima restauratori su zavirili i u vanjski dio crkve. Na nekoliko pozicija je skinuta žbuka, a istražne sonde su pokazale da su i na vanjskim dijelovima zida uočljivi ostaci predromaničke crkve.

Za dosadašnje radove utrošeno 50 tisuća kuna

Kako nam je rekao povjesničar umjetnosti iz Konzervatorskog odjela Željko Bistrović, radovi će za sada stati jer su potrošena ovogodišnja sredstva koja je za restauriranje crkve odobrilo Ministarstvo kulture. Za dosadašnje radove utrošeno je 50 tisuća kuna, a izveo ih je specijalizirani obrt Mladena Medančića iz Sutivanca. Uz Bistrovića u istraživanju crkve sudjelovao je i restaurator Arheološkog muzeja Istre Slobodan Božičković. Kako nam je rekao Bistrović, u nastavku će se skinuti cjelokupna vanjska žbuka, koja je izrađena s cementom pa zidovi ne »dišu«, zbog čega propada i unutrašnja. I vanjski i unutrašnji zidovi ožbukat će se vapnenom žbukom. Uz ostatke fresaka u zidovima će se ostaviti i stari prozori, koji će se prekriti staklom i prigodno osvijetliti, kako je to izvedeno i u obližnjoj crkvi Sv. Agate. Ostaci kamene plastike bit će izloženi u malom lapidariju koji će se urediti u crkvi. Uredit će se i preslica crkve, ispred koje će se postaviti pano s detaljima o njenim arheološkim nalazima.

A. POKRAJAC – Glas Istre